Sve je počelo jedne olujne noći kad sam, drhteći od straha i tuge, shvatila da baka više ne prepoznaje ni mene ni naš dom. Naslijedila sam njen stan u Sarajevu, ali s tim je došla i odgovornost o kojoj nisam ni sanjala. Kroz svakodnevne borbe s njenim zaboravom, porodične svađe i vlastite sumnje, učim što znači voljeti, opraštati i nositi se s prošlošću koja ne prestaje kucati na vrata.
Stojim na tramvajskoj stanici u Sarajevu, dok mi srce puca gledajući sina Tarika kako prolazi pored mene bez riječi. Sjećanja na godine borbe, žrtve i samoće naviru, dok se pitam gdje sam pogriješila kao majka. U toj tišini između nas, shvaćam da ljubav ponekad nije dovoljna da zadrži porodicu na okupu.
Moj svijet se srušio onog dana kad sam otkrila da me muž vara. Godinama sam pokušavala živjeti s tom ranom, ali susret s drugom ženom, koja je također bila žrtva njegove prevare, promijenio je sve. Ova priča je moj pokušaj da shvatim, oprostim i možda pronađem mir.
Moje ime je Lejla i već trideset godina živim s roditeljima u malom stanu u Sarajevu. Svakodnevni sukobi, nedostatak privatnosti i osjećaj zarobljenosti doveli su me do ruba, ali sam kroz vjeru i molitvu pronašla snagu da izdržim. Ovo je priča o tome kako sam naučila opraštati, voljeti i pronaći mir u najtežim trenucima.
Moja majka, izmučena bolešću, šaptala mi je posljednje riječi dok sam joj držala ruku. Obećala sam joj da ću brinuti o svom mlađem bratu Adnanu, koji je rođen s cerebralnom paralizom. Ova priča je o borbi, ljubavi i žrtvi u jednoj sarajevskoj obitelji, gdje se snovi često sudaraju s teškom stvarnošću.
