Jedne ledene zimske večeri, dok mi je želudac krčao od gladi, skupila sam hrabrost i zamolila mamu za komad kruha. Umjesto topline, dočekala me šamarčina koja mi je zaledila obraze i srce. Ovo je priča o mojoj borbi s obiteljskim nasiljem, o tome kako sam preživjela i pronašla tračak nade tamo gdje ga više nisam očekivala.
Zovem se Ivana i cijeli moj život je borba za moju majku i mlađeg brata Davora, koji je rođen s cerebralnom paralizom. Kada nam se pokvario jedini auto, morala sam prevladati ponos i zatražiti pomoć od susjeda, gospodina Stjepana, kojeg cijelo naselje smatra hladnim i sebičnim. Ono što se dogodilo nakon toga otkrilo je tajne koje su godinama tiho tinjale među našim zidovima i zauvijek promijenilo našu obitelj.
Moj sin Dario napustio je svoju ženu i sina, ostavljajući ih bez ičega. Iako sam bio slomljen njegovim postupkom, nisam mogao dopustiti da nevini pate zbog tuđih odluka. Ova priča je o boli, oprostu i borbi da ostanemo ljudi kad nas život baci na koljena.
Odrasla sam u siromaštvu, ali nikada nisam očekivala da će me vlastita sestra izbaciti iz kuće zbog novca. Moja priča je priča o izdaji, borbi za dostojanstvo i o tome kako porodica može biti izvor najveće boli. Pitam se, da li je krv zaista gušća od vode ili nas novac može zauvijek razdvojiti?
Odrasla sam u malom stanu na Grbavici, sa mamom i nanom, dok je otac bio samo tišina u našim životima. Svaki dan bio je borba sa siromaštvom, predrasudama i pitanjima na koja niko nije htio odgovoriti. Naučila sam koliko boli šutnja i koliko je teško oprostiti onome koga nikada nisi upoznala.
U trenutku kad je život mog sina bio u pitanju, suočila sam se s okrutnošću i ravnodušnošću zdravstvenog sustava. Te noći sam shvatila koliko vrijedi novac, a koliko čovjek, i odlučila sam se boriti za dostojanstvo svoje obitelji i svih onih koji nemaju glas. Ova priča je moj vapaj, ali i poziv na promjenu.
Tog hladnog prosinačkog jutra, stajala sam pred vratima susjeda, moleći za pomoć koju nisam željela tražiti. Moja majka je bila bolesna, brat na rubu snaga, a ja sam morala progutati ponos i suočiti se s istinom o ljudima oko sebe. Ono što se dogodilo iza tih vrata zauvijek je promijenilo moj pogled na obitelj, susjede i povjerenje.
Zovem se Zorana. Odrasla sam gledajući majku kako se bori za mog brata, koji je od rođenja vezan za invalidska kolica. Kad sam, iz očaja, pokucala na vrata našeg imućnog susjeda, dogodilo se nešto što je zauvijek promijenilo našu sudbinu i moje povjerenje u ljude.
Jedne olujne noći, dok sam čistila vilu na Tuškancu, spasila sam život malom dječaku kojeg je majka zanemarila. Zbog svog čina bila sam osuđena i otpuštena, ali sam jedina mogla vratiti dijete u život. Ovo je moja priča o osudi, majčinskoj ljubavi i borbi protiv predrasuda.
Moje ime je Ivana i ovo je priča o tome kako me muž ostavio s našom kćeri u trošnoj kući, nakon što je otkrio moju tajnu. Odrasla sam pod strogim nadzorom roditelja, uvijek pokušavajući biti poslušna, ali život me naučio da poslušnost nije uvijek spas. Ova priča je o izdaji, boli i snazi da nastavim dalje, čak i kad se čini da je sve izgubljeno.
Odmalena sam nosila tuđe cipele i jela grah tri puta tjedno, dok je moja majka štedjela svaku kunu. Odrasla sam u sjeni njezine opsesije sigurnošću, osjećajući se nevidljivom i uskraćenom. Sada, kad sam odrasla, pitam se jesam li ja platila preveliku cijenu za njezin strah od siromaštva.
Usred hladne sarajevske noći, s dvoje djece i jednim koferom, napustila sam muža nasilnika. Godinama sam se borila s osudom, siromaštvom i odbacivanjem vlastite porodice. Danas, kad gledam unatrag, pitam se ima li svaka žena snage da preživi ono što sam ja prošla.
