Usred hladne sarajevske noći, s dvoje djece i jednim koferom, napustila sam muža nasilnika. Godinama sam se borila s osudom, siromaštvom i odbacivanjem vlastite porodice. Danas, kad gledam unatrag, pitam se ima li svaka žena snage da preživi ono što sam ja prošla.
Sve je počelo jednim poniženjem pred prozorčićem školske menze. Moja baka je pokušavala zaštititi moje dostojanstvo, ali osjećaj srama i bijesa me pratio godinama. Pitam se, vrijedi li u školi samo ono što imaš u džepu?
Zovem se Viktor i još uvijek osjećam miris bakine juhe, dok mi u ušima odzvanja šapat školskih podsmijeha. Odrastao sam u siromaštvu, ali uz bakinu ljubav naučio sam što znači biti čovjek. Ovo je priča o borbi za dostojanstvo, obiteljskim sukobima i toplini koja može rastopiti i najhladnije srce.
Moje ime je Ivana i već tri godine sama odgajam sina, dok njegov otac živi s novom ženom u luksuzu. Dan kada sam srela njegovu majku u trgovini promijenio je sve – shvatila sam koliko nepravde ima u našem društvu. Ovo je priča o borbi, ponosu i pitanjima koja nas sve tište.
Ova je priča o meni, Ivani, ženi iz malog mjesta kraj Tuzle, koja je sanjala toplinu doma i sretnu obitelj, a našla se u hladnoj kući punoj pukotina i s djetetom koje ne prestaje plakati. Svakodnevno se borim s osjećajem krivnje, umora i straha da sam podbacila kao majka. Kroz sukobe sa suprugom, nerazumijevanje okoline i vlastite unutarnje borbe, tražim tračak nade i odgovore na pitanja koja me proganjaju.
Moja priča počinje u trenutku kad sam, zajedno s mamom, ostala bez sigurnosti i novca. Kroz suze, svađe i molitve, tražile smo izlaz iz siromaštva, oslanjajući se na vjeru i međusobnu ljubav. Ova priča je svjedočanstvo o snazi žene, obitelji i nade koja ne umire ni kad je sve protiv tebe.
Odrastao sam u malom stanu u Sarajevu, gdje su naši susjedi, porodica Džemalović, svakodnevno vodili borbu s glađu i očajem. Najviše me pogađala mala Amra, djevojčica iz susjedstva, čiji je otac bio alkoholičar, a majka tiha sjena žene koja je nekad imala snove. Kroz godine sam gledao kako ih siromaštvo i očaj lome, a osjećaj nemoći i krivnje pratio me do danas.
Moje ime je Emilia. Nakon što me muž ostavio s djetetom u hladnom, napuštenom domu, morala sam pronaći snagu koju nisam znala da imam. Ovo je priča o izdaji, boli i ponovnom rađanju.
Moja kći Lana mi je u lice rekla da joj je neugodno pred mužem i njegovim roditeljima jer joj ne mogu pomoći kao oni. Cijeli život sam radila kao učiteljica u malom mjestu kod Zadra, a Lana mi je bila sve nakon što sam je dobila s 42 godine, nakon godina borbe s neplodnošću. Sad, kad sam sama i u mirovini, osjećam se bespomoćno i slomljeno jer moja jedina kći misli da vrijedim manje zbog novca kojeg nemam.
Moj život se preokrenuo kad sam kao devetnaestogodišnjakinja priznala roditeljima da sam trudna. Izbacili su me iz kuće, a ja sam s Emirom, tadašnjim dečkom, započela borbu za preživljavanje. Deset godina kasnije, kad su oni ostali bez svega, pojavili su se pred mojim vratima tražeći oprost i pomoć.
Ovo je priča o meni, Ivanu iz Osijeka, samohranom ocu koji je nakon iznenadnog gubitka doma i supruge morao pronaći snagu za svoju djecu. Suočio sam se s predrasudama, siromaštvom i vlastitim strahovima, ali i doživio neočekivanu podršku zajednice. Kroz suze i borbu, naučio sam što znači biti otac i čovjek.
Sve je počelo običnim jutrom na tramvajskoj stanici, kad sam prvi put razgovarala s Nikodemom. Njegova priča o životu na ulici razotkrila mi je istine koje sam godinama odbijala vidjeti. Taj susret me natjerao da preispitam vlastite predrasude i odnos prema ljudima na margini društva.
