Nakon što sam izgubila muža, jedina utjeha bila mi je slušati njegov glas na željezničkoj stanici gdje je radio kao dispečer. Kada su zamijenili njegove najave, osjećala sam kao da mi je i posljednji trag njega oduzet. U očaju sam pokušala vratiti barem taj mali dio prošlosti, nadajući se da ću još jednom čuti njegov glas.
Nedjeljno jutro prekida neočekivani dolazak brata kojeg nisam vidjela više od dvadeset godina. Njegov povratak otvara stare rane i prisiljava me da se suočim s obiteljskim tajnama koje sam godinama potiskivala. Kroz bolne razgovore i sjećanja, pokušavam pronaći oprost i razumijevanje u sebi.
Na šetnji s unučicom Zosom, iznenada sam čula svoje ime izgovoreno glasom koji nisam čula četrdeset godina. Okrenula sam se i ugledala lice koje me vratilo u mladost, u vrijeme kad su ljubav i izdaja išli ruku pod ruku. Taj susret pokrenuo je lavinu sjećanja, neizgovorenih riječi i pitanja koja nikada nisu dobila odgovor.
Stari kredenc moje bake godinama je skupljao prašinu u našoj kuhinji, a meni je postao samo još jedan komad namještaja koji smeta. Kada sam ga odlučila prodati, kupac je pronašao ogrebotinu ispod koje se krio nepoznat potpis. To otkriće pokrenulo je lavinu obiteljskih tajni i sjećanja koje sam mislila da sam zauvijek zakopala.
Od prvog dana kad sam ugledala svog sina Ivana, znala sam da je poseban. Njegov pogled, ozbiljan i dubok, podsjećao me na mog pokojnog oca, čovjeka kojeg sam najviše voljela i najviše izgubila. Kroz Ivanovo odrastanje, cijela obitelj se suočavala s neobičnim osjećajem da se djed vratio među nas, ali to je donijelo i mnogo neizrečenih napetosti i pitanja.
