Zovem se Ivana i već mjesecima osjećam kako mi srce preskače svaki put kad čujem da će Sanja, sestra mog muža, doći s djecom. Njena djeca su nemirna, gruba i često vrijeđaju moju Emu, ali niko u porodici ne želi o tome otvoreno pričati. Ovo je moja priča o borbi između obiteljske solidarnosti i zaštite vlastitog djeteta.
Moje ime je Ivana i nikada nisam mislila da će jedan dječji pogled promijeniti cijeli moj život. Kada sam kao medicinska sestra odlučila donirati bubreg malom Emiru, nisam znala koliko će to utjecati na mene, njegovu obitelj i cijelu našu zajednicu. Ova priča je o hrabrosti, boli, nadi i pitanjima koja ostaju nakon što se svjetla bolničkih hodnika ugase.
Sve je počelo jednim pozivom mog brata Daria, koji me zamolio da mu pomognem oko renovacije stana. Iako sam godinama čekao njegovu podršku u svojim problemima, sada se od mene očekivalo da sve ostavim i budem na raspolaganju. Kroz ovu priču preispitujem granice obiteljske solidarnosti, osjećaj dužnosti i vlastitu potrebu za poštovanjem.
Zovem se Zorana. Odrasla sam gledajući majku kako se bori za mog brata, koji je od rođenja vezan za invalidska kolica. Kad sam, iz očaja, pokucala na vrata našeg imućnog susjeda, dogodilo se nešto što je zauvijek promijenilo našu sudbinu i moje povjerenje u ljude.
Sve je počelo jednim poniženjem pred prozorčićem školske menze. Moja baka je pokušavala zaštititi moje dostojanstvo, ali osjećaj srama i bijesa me pratio godinama. Pitam se, vrijedi li u školi samo ono što imaš u džepu?
Sve je počelo običnim jutrom na tramvajskoj stanici, kad sam prvi put razgovarala s Nikodemom. Njegova priča o životu na ulici razotkrila mi je istine koje sam godinama odbijala vidjeti. Taj susret me natjerao da preispitam vlastite predrasude i odnos prema ljudima na margini društva.
Te večeri, kad su nas uhvatili u krađi hrane, mislila sam da je sve gotovo. Umjesto kazne, policajac Dario nam je pružio ruku i pokazao da još ima dobrote među ljudima. Njegov čin zauvijek je promijenio moj pogled na život i ljude oko mene.
Moja priča počinje u trenutku kada me sestrična Lejla moli da joj dam kolica koja sam čuvala za svoje drugo dijete. Suočavam se s osudama obitelji i vlastitim osjećajem krivnje, dok pokušavam pronaći ravnotežu između pomoći drugima i brige za vlastitu obitelj. Na kraju, pronalazim snagu u iskrenom razgovoru i razumijevanju, ali ostaje pitanje: jesam li postupila ispravno?
Na dan svog šestog rođendana, moj mlađi brat Ivan odlučio je pokloniti sav svoj rođendanski novac kako bi pomogao našem školskom prijatelju Adnanu. Njegova gesta pokrenula je lavinu dobrote u našem malom gradu, ali i otvorila mnoga pitanja o tome što znači biti dobar u svijetu gdje mnogi okreću glavu. Ova priča je o hrabrosti jednog djeteta, ali i o borbi naše obitelji s vlastitim predrasudama i strahovima.
Sve je počelo jednim običnim subotnjim jutrom, kad sam sa sestrom Lejlom odlučio prodavati kolače ispred naše zgrade u Sarajevu. Nismo ni slutili da će nam netko ukrasti sav novac koji smo skupljali za napuštene pse, ali ono što je uslijedilo pokazalo mi je koliko zajednica može biti snažna kad se dogodi nepravda. Ova priča je o povjerenju, razočaranju i neočekivanoj podršci koja nas je vratila na noge.
Moje ime je Dario, samohrani otac iz Sarajeva. Nakon što smo djeca i ja izgubili dom zbog požara, suočili smo se s očajem, ali i neočekivanom toplinom zajednice. Ova priča je o borbi, ponosu i ljudima koji su nam vratili vjeru u život.
Moje ime je Emina i imam osam godina. Dok su šumski požari prijetili našem selu u Gornjem Vakufu, pronašla sam način da unesem malo radosti među umorne vatrogasce. Ovo je priča o tome kako sam, uprkos strahu i neizvjesnosti, pokušala vratiti osmijeh na njihova lica.
