Moje ime je Ivana i prije dvije godine udala sam se za razvedenog muškarca, Darija. Vjerovala sam da ljubav može pobijediti sve, ali kad je njegova kćerka Tea došla živjeti s nama u naš mali stan, naš svijet se srušio. Sada stojim pred vratima razvoda, pitajući se gdje sam pogriješila i ima li nade za nas.
Nakon godina provedenih u studentskom domu, useljenje u novi stan činilo se kao ostvarenje sna. No, ubrzo su me susjedi iz starijih zgrada podsjetili da prava vrijednost nije u svježoj boji zidova, već u odnosima i mudrosti koju često zanemarimo. Tek kad sam odrasla i izgubila oca, shvatila sam koliko su njegove riječi bile dragocjene.
Na doručku s punicom, njezine riječi odjekuju u mojoj glavi dok pokušavam pronaći ravnotežu između vlastite obitelji i njezinih očekivanja. Svaka svađa i nesporazum otvaraju stare rane, ali i bude nadu da ćemo konačno pronaći svoj mir. Ova priča je moj pokušaj da razumijem gdje prestaje dužnost, a počinje pravo na vlastitu sreću.
Moje ime je Klara i nikada nisam mislila da ću izbaciti vlastitu sestru iz svog stana. Sve je počelo kad me Sanja zamolila da ona i njena djeca ostanu kod mene dok ne završe pretrage u Zagrebu. Ali kad su granice strpljenja i povjerenja pređene, ostala sam sama s pitanjem – jesam li ja čudovište ili žrtva tuđe sebičnosti?
Prije dvije godine udala sam se za razvedenog muškarca, vjerujući da zajedno možemo graditi novi život. Sve se promijenilo kad je njegova kćerka odlučila studirati u Zagrebu i preseliti se u našu malu garsonijeru. Sada stojim pred raskršćem, pitajući se gdje su granice žrtve i ljubavi.
Zovem se Jadranka i sa suprugom Edinom i četverogodišnjim sinom Leonom živim u malom stanu u sarajevskom naselju Dobrinja. Svakodnevno osjećam nepravdu jer je Edinova majka veći stan dala njegovom bratu, a mi se gušimo u jednoj sobi. Ovo je priča o boli, kompromisima i mojoj čežnji za pravim domom.