Sve je počelo kad sam, iz suosjećanja, pozvala bivšu snahu Lejlu da se useli kod mene i mog sina Ivana nakon njihovog razvoda. Nisam mogla gledati kako ona i unuka Lana lutaju od podstanarstva do podstanarstva, dok je Ivan, moj sin jedinac, sve više tonuo u sebe. Sada, kad su svi pod istim krovom, osjećam da sam izgubila sina i pitam se jesam li napravila najveću grešku u životu.
Moja svakodnevica se preokrenula onog dana kad je svekrva pokucala na naša vrata s koferom u ruci. Odjednom sam se našla u borbi za vlastiti prostor, mir i brak, dok su neizgovorene riječi visile u zraku poput olovnog oblaka. Ovo je priča o tome kako su male svakodnevne napetosti prijetile da unište ono što smo godinama gradili.
Danas sam napravila ono što sam mislila da nikada neću – izbacila sam vlastitog sina i njegovu suprugu iz svog stana. Godinama sam ih podržavala, žrtvujući svoj mir i privatnost, ali granica je konačno pukla. Sada se pitam jesam li loša majka ili samo žena koja je napokon odlučila živjeti za sebe.
Živim pod istim krovom sa svekrvom, gdje svaki dan donosi novu borbu između ponosa, boli i nade. Kroz suze, tihe molitve i beskrajne unutarnje dijaloge, učim kako pronaći mir i ljubav tamo gdje sam mislila da je to nemoguće. Ovo je moja priča o tome kako sam se suočila s vlastitim granicama i pronašla snagu za oprost.
Moje ime je Lejla i već trideset godina živim s roditeljima u malom stanu u Sarajevu. Svakodnevni sukobi, nedostatak privatnosti i osjećaj zarobljenosti doveli su me do ruba, ali sam kroz vjeru i molitvu pronašla snagu da izdržim. Ovo je priča o tome kako sam naučila opraštati, voljeti i pronaći mir u najtežim trenucima.
