Od trenutka kada sam rodila sina, moj život se pretvorio u neprekidnu borbu između ljubavi prema djetetu, odanosti mužu i svakodnevnih sukoba s njegovom majkom. Svaka sitnica postajala je povod za novu svađu, a osjećaj nemoći i usamljenosti rastao je iz dana u dan. Danas, gledajući unatrag, pitam se jesam li mogla spasiti našu obitelj, a da pritom ne izgubim samu sebe.
Sjedim u maloj kuhinji i slušam muža kako opet opravdava svoje roditelje, dok mi srce puca od nepravde. Njihova bogatstva i naši dugovi postali su svakodnevna tema, a osjećaj nemoći i gorčine raste iz dana u dan. Pitam se gdje je granica između ponosa i potrebe za sigurnošću vlastite obitelji.
Od trenutka kad mi je muž rekao da moram napustiti posao i brinuti se o njegovoj majci, osjećala sam se kao da nestajem. Svakodnevno sam se borila s očekivanjima, krivnjom i vlastitim granicama, dok nisam skupila snagu reći – dosta. Danas se pitam koliko nas živi tuđe živote, zaboravljajući na sebe.
