Zovem se Ivana i već mjesecima osjećam kako mi srce preskače svaki put kad čujem da će Sanja, sestra mog muža, doći s djecom. Njena djeca su nemirna, gruba i često vrijeđaju moju Emu, ali niko u porodici ne želi o tome otvoreno pričati. Ovo je moja priča o borbi između obiteljske solidarnosti i zaštite vlastitog djeteta.
Moje ime je Ivana i već mjesecima osjećam kako mi tlo izmiče pod nogama zbog tetke Zore, suprugove rođene tete. Njezini zahtjevi, neosjetljivost na naše probleme i stalno nametanje vlastite volje unijeli su razdor u našu obitelj. Ovo je priča o tome kako sam se borila za vlastiti mir, ali i za dostojanstvo svoje male obitelji.
Sve je počelo običnim nedjeljnim ručkom, ali završilo je suzama i lomom u porodici. Muževa tetka Ružica, koju nikad prije nisam upoznala, prešla je sve granice pristojnosti i poštovanja. Sad se pitam jesam li pogriješila što sam je izbacila ili sam napokon zaštitila sebe i svoju porodicu.
Sve je počelo jednim telefonskim pozivom moje tetke, koji je razorio našu obitelj. Godinama sam se borila protiv laži i pokušavala spasiti ono što je ostalo od naših odnosa. Danas se pitam vrijedi li uspjeh ako ga nemaš s kim podijeliti.
Moja priča počinje dramatično: izbacila sam muževu tetku Ljubicu iz naše kuće nakon što je svojim riječima i ponašanjem prešla sve granice. Iako sam osjećala olakšanje, ostala sam sumnjati u svoju odluku i pitati se jesam li bila preoštra. Sada se pitam – gdje je granica između poštovanja prema obitelji i zaštite vlastitog mira?
