Zovem se Magda i nikada neću zaboraviti večer kada su me dvojica policajaca zaustavila bez razloga na ulici u Zagrebu. Sve što sam mislila da znam o svojim pravima, odjednom je postalo i oružje i teret. Ovo je priča o dostojanstvu, strahu i hrabrosti da ne šutim.
Jedne ledene zimske večeri, dok mi je želudac krčao od gladi, skupila sam hrabrost i zamolila mamu za komad kruha. Umjesto topline, dočekala me šamarčina koja mi je zaledila obraze i srce. Ovo je priča o mojoj borbi s obiteljskim nasiljem, o tome kako sam preživjela i pronašla tračak nade tamo gdje ga više nisam očekivala.
Zovem se Lana i još uvijek pamtim hladnoću one noći kad su me socijalni radnici odveli iz stana. Godinama sam čekala mamu, vjerujući da će se vratiti, ali život me odveo na put gdje sam pronašla nešto što nisam ni znala da mi treba – novu obitelj. Ovo je priča o boli, nadi i ljubavi koja se rađa kad najmanje očekuješ.
Te noći, dok je kiša nemilosrdno tukla po prozorima, moja šogorica Lejla i njena djeca stajali su pred mojim vratima, tražeći spas. Suočena s vlastitim traumama iz djetinjstva i gorkim obiteljskim izdajama, morala sam odlučiti hoću li otvoriti srce ili ostati zarobljena u prošlosti. Ova priča je moj pokušaj da pronađem oprost, ali i da shvatim što znači biti obitelj kad sve drugo nestane.
Od trenutka kad je moj otac zakoračio kroz vrata nakon tri godine zatvora, moj svijet se prelomio. Svaka večera bila je tiha borba između pogleda, riječi koje nismo smjeli izgovoriti i rana koje su nas dijelile. Pitanje koje me proganja: može li se pronaći mir u kući gdje svatko nosi svoju tišinu kao oklop?
Moje ime je Marija. Nakon trideset i osam godina šutnje, danas prvi put gledam u oči sina kojeg su mi oduzeli u Jugoslaviji osamdesetih, kad sam bila prisiljena dati ga na usvajanje. Ovo je priča o krivnji, obiteljskim tajnama i mojoj očajničkoj potrazi za oprostom.
Pet godina živim u agoniji otkako je moja kćer Lejla nestala nakon što je otišla s dečkom iz Sarajeva. Svaki dan borim se s policijskom ravnodušnošću, šutnjom susjeda i vlastitom krivnjom. Ovo je priča o mojoj borbi, boli i nadi da će istina napokon izaći na vidjelo.
Jedne hladne sarajevske noći, dok sam držao svoju novorođenu kćer Sofiju u naručju, njezino disanje je stalo i svijet mi se srušio. Ta noć nije testirala samo moju vjeru i brak s Eminom, već je otvorila stare rane iz djetinjstva i natjerala me da se suočim s vlastitim strahovima i krivnjom. Ovo je moja priča o boli, nadi i vječitom pitanju – možemo li ikada oprostiti sudbini?
Moje ime je Dario i nikada neću zaboraviti dan kada je naša obitelj izgubila sve. Tog jutra, smijeh mog sina Leona pretvorio se u tišinu koju ni najglasniji plač ne može ispuniti. Ovo je priča o tragediji, krivnji i pitanjima na koja nikada neću dobiti odgovor.
Nikada neću zaboraviti dan kad sam, kao šestogodišnjak, rekao vlastitoj majci da ode. Taj trenutak me proganja cijeli život, oblikujući moje odnose i osjećaje prema obitelji. Sada, kao odrasla osoba i roditelj, još uvijek pokušavam razumjeti težinu te odluke i oprostiti sebi.
