Nakon što sam izgubila muža, jedina utjeha bila mi je slušati njegov glas na željezničkoj stanici gdje je radio kao dispečer. Kada su zamijenili njegove najave, osjećala sam kao da mi je i posljednji trag njega oduzet. U očaju sam pokušala vratiti barem taj mali dio prošlosti, nadajući se da ću još jednom čuti njegov glas.
Jednog jutra, dok sam pokušavala skuhati kafu, tanjur mi je ispao iz ruku i razbio se. Taj zvuk me probudio iz svakodnevne tišine i natjerao da se suočim s vlastitom usamljenošću. Sve se promijenilo kad sam neočekivano upoznala novu obitelj, ali put do toga bio je pun boli, sumnji i malih pobjeda.
Imam 63 godine i nakon što sam rano ostala udovica, život mi se pretvorio u rutinu i tišinu. Sve se promijenilo kad sam upoznala Ivu, ali naišla sam na nerazumijevanje djece i osudu okoline. Ova priča je o borbi za pravo na sreću, bez obzira na godine.
