Moja svekrva, Jadranka, ostala je udovica s 55 godina i tražila je da se useli kod nas. Moj muž Dario i ja nismo se slagali oko toga – on je osjećao krivnju, a ja sam osjećala da gubim svoj dom. Ovo je priča o tome kako su granice, ljubav i osjećaj dužnosti zamrsili našu svakodnevicu.
Na dan rođendana svoje kćeri Marise, shvatila sam da neću biti pozvana. Udovištvo i udaljenost između mene i nje ostavili su me u tišini koju nisam mogla zamisliti. Kroz sjećanja, predbacivanja i šutnju, pokušavam shvatiti gdje sam izgubila svoju obitelj.
Moja kći Ivana ostala je udovica prerano, a njezina kći Lana nije mogla prihvatiti da život ide dalje. Godinama smo se borile s tugom, krivnjom i nesporazumima, dok nas sudbina nije natjerala da zamijenimo uloge. Tek tada sam shvatila koliko je teško pustiti prošlost i otvoriti srce novim počecima.
Nakon što mi je muž iznenada preminuo, njegova djeca su me bez milosti izbacila iz kuće koju sam godinama zvala domom. Slomljena i sama, morala sam pronaći snagu za novi početak u malom slavonskom selu, gdje sam kroz bol, nepravdu i usamljenost otkrila pravu vrijednost zajedništva i nade. Ovo je priča o tome kako sam, unatoč svemu, ponovno pronašla sebe i vjeru u ljude.
