Večer je počela kao svaka druga, ali riječi su mi gorjele na jeziku. Otac je šutio, majka je gledala u tanjur, a ja sam napokon izgovorio ono što me tištilo godinama. Te noći, za stolom u našem malom stanu u Novom Zagrebu, sve se promijenilo.
Moje ime je Lejla i oduvijek sam osjećala da se ne uklapam u sivilo svog grada. Dok sam pokušavala pronaći smisao i boje u svakodnevici, suočila sam se s nerazumijevanjem porodice, prijatelja i vlastitim strahovima. Ova priča je moj pokušaj da pronađem sebe kroz umjetnost, ljubav i gubitak.
Cijeli život sam živjela u sjeni vlastitih strahova i uvjerenja da nisam talentirana. Sve se promijenilo onog dana kad sam, sasvim slučajno, uzela kist i boje u ruke. Ova priča je o mom putu iz tame nesigurnosti prema svjetlu samopouzdanja, ali i o borbi s obitelji i društvom koje ne razumije snove odraslih žena.