Oduvijek sam bila uz svoju kćerku Anu, žrtvujući sve za nju i njenu djecu. Kada sam se razboljela i trebala pomoć, dočekale su me hladne riječi i osjećaj izdaje. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje sam pogriješila i da pronađem smisao u boli koju osjećam.
Nedjelja je za mene uvijek bila svetinja, dan kad se obitelj okuplja oko stola, kad miris juhe i smijeh djece ispunjavaju kuću. Sve se promijenilo kad me snaha zamolila da ne dolazim više na ručkove, jer žele biti sami. Ostala sam sama sa svojim pitanjima, sjećanjima i tugom, pitajući se gdje sam pogriješila i što zapravo znači biti majka kad djeca odrastu.
Godinama sam vjerovala da je prijateljstvo s Ivanom nešto sveto, sigurno i neprobojno. Sve dok nisam slučajno čula razgovor koji mi je slomio srce i natjerao me da preispitam cijeli svoj život. Ovo je priča o izdaji, samoći i ponovnom pronalasku sebe u Zagrebu.
Nikada nisam mislio da će običan dan završiti tako što ću biti zarobljen u vlastitom podrumu, suočen sa strahom i samoćom. Dani su prolazili, a nada je polako nestajala, sve dok mi nije pomogla susjeda koju sam jedva poznavao. Ova priča me naučila koliko smo svi povezani i koliko nam je potrebna ljudska blizina, čak i kad to najmanje očekujemo.
Moja priča počinje u trenutku kada sam izgubila majku, a djeca su otišla svojim putem. Ostala sam sama u praznoj kući, preispitujući svaki svoj korak i pitajući se gdje sam pogriješila. Ovo je moj emotivni put kroz tugu, samoću i potragu za odgovorima.
Na Novu godinu, dok sam čuvala unukovog psa i čekala supruga da se vrati s groblja, shvatila sam da se naš brak raspada. Nakon 35 godina zajedničkog života, suočavamo se s razvodom, a ja se pitam gdje smo pogriješili. Ova priča je moj pokušaj da shvatim kako ljubav može nestati i što ostaje kad sve drugo nestane.
