Na svoj peti rođendan, dok se borim s teškom bolešću, ostvarila mi se najveća želja – postala sam vatrogaskinja na jedan dan. Uz podršku roditelja, vatrogasaca i cijele zajednice, doživjela sam trenutke koje nikada neću zaboraviti. Ova priča govori o hrabrosti, ljubavi i snazi zajedništva u najtežim trenucima.
Ovo je priča o meni, Lejli, djevojčici iz Sarajeva koja je peti rođendan dočekala u bolnici, sanjajući o tome da postanem vatrogaskinja. Moja bolest me nije spriječila da sanjam, a zahvaljujući ljubavi moje porodice i dobrote sarajevskih vatrogasaca, moj san se ostvario na najposebniji način. Taj dan me naučio što znači biti hrabar i koliko zajedništvo može promijeniti život.
Jedne olujne noći, dok sam dežurala u vatrogasnoj postaji u Sarajevu, pronašla sam napuštenu bebu ispred vrata. Instinktivno sam je uzela u naručje, nahranila i utješila, dok su me kolege gledale s nevjericom. Nisam znala da će taj čin promijeniti moj život i donijeti mi priznanje koje nisam očekivala.
Moje ime je Emina i imam osam godina. Dok su šumski požari prijetili našem selu u Gornjem Vakufu, pronašla sam način da unesem malo radosti među umorne vatrogasce. Ovo je priča o tome kako sam, uprkos strahu i neizvjesnosti, pokušala vratiti osmijeh na njihova lica.
