Ležim u bolničkom krevetu nakon infarkta, okružen tišinom i mislima o svojoj djeci koja me ne posjećuju. Pokušavam shvatiti gdje smo se izgubili, je li moj veliki dom postao prepreka umjesto utočišta. Kroz sjećanja i bolne razgovore, preispitujem što znači biti roditelj i koliko nas materijalno može udaljiti od onih koje najviše volimo.