Zovem se Ana Kovačević i ovo je priča o jednom vrućem ljetu koje je raskrvarilo stare rane u mojoj obitelji. Sve je počelo kada su moji roditelji, umorni i bolesni, zatražili moju pomoć oko vrta, ali ispod površine krila se mnogo više od korova i uvelih ruža. Taj vrt postao je poprište naših neizgovorenih očekivanja, razočaranja i borbe za iskrenost koju možda nikada nećemo pronaći.
Ovo je ljeto kada sam, nakon smrti muža, pokušala pronaći mir u svom vrtu i obitelji. No, unukova nezahvalnost i obiteljske tenzije probudile su stare rane i natjerale me da preispitam sve što sam gradila. Ovo je priča o ljubavi, razočaranju i borbi za dostojanstvo u poznim godinama.
Godinama sam živjela u tišini, odvojena od svoje kćeri Lejle, dok nas nije spojio zajednički rad u vrtu. Kroz zemlju, znoj i suze, naučile smo opraštati i ponovno graditi povjerenje. Danas se pitam koliko nas je spremno boriti se za ljubav kad sve izgleda izgubljeno.
Nakon što smo muž i ja otišli u mirovinu, sav trud i ljubav uložili smo u naš vrt na selu, sanjajući da će postati utočište za cijelu obitelj. No, neočekivana reakcija moje snahe Lejle pokrenula je lavinu neizgovorenih riječi i starih rana. Ovo je priča o spoznajama, razočaranju i pokušaju da pronađemo zajednički jezik u obiteljskim odnosima.
