Te večeri, nakon što sam pobjegla iz stana zbog svađe s mužem, tražila sam utjehu kod roditelja. Umjesto zagrljaja, dočekale su me hladne riječi i zaključana vrata. Ovo je priča o boli, tišini i borbi za vlastiti glas u obitelji gdje je sram važniji od istine.
Nakon razvoda, mislila sam da ću napokon moći disati, ali bivša svekrva je iznenada počela tražiti moj stan. U toj borbi nisam se morala suočiti samo s njom, već i s vlastitom obitelji, njihovim očekivanjima i vlastitim strahovima. Ovo je priča o mojoj borbi za dostojanstvo i neovisnost.
Svaki petak za mene znači novi početak straha, jer tada dolaze moji svekar i svekrva. Godinama sam šutjela i dopuštala im da gaze moje granice, ali sada osjećam da gubim samu sebe. Pitanje je hoću li pronaći snagu da se izborim za svoj glas ili ću zauvijek ostati nevidljiva u vlastitom domu.
Zovem se Magda i živim u Zagrebu. Nakon rođenja sina, osjećala sam se usamljeno, neshvaćeno od supruga Darija i pritisnuto očekivanjima njegove obitelji. Dan kad sam se srušila pred svima bio je trenutak kad sam napokon odlučila progovoriti i izboriti se za sebe.
Od trenutka kada sam se udala za Adnana, vjerovala sam da ljubav znači žrtvu. Godinama sam mu predavala svoju plaću i dopuštala mu da odlučuje o svemu, sve dok nisam shvatila da sam izgubila sebe. Ovo je priča o mojoj borbi s ovisnošću, sumnjom i čežnjom za slobodom.
Moja majka me prisilila da prodam kuću kako bih otplatila bratove dugove, iako mi nikada nije pružila podršku. Ova priča govori o boli, izdaji i teškim odlukama koje su razderale moju porodicu. Borila sam se za vlastito dostojanstvo i pravo na život koji zaslužujem.
Zovem se Marija i u vlastitom domu osjećala sam se kao stranac, jer je moja svekrva, Ljubica, odnijela sve – čak i kuhalo za vodu. Moj muž, Ivan, nikada joj nije znao reći ‘ne’, a ja sam polako gubila sebe. Ovo je priča o tome kako sam se borila za svoju slobodu i obitelj.
Prve večeri kad mi je muž Ivan rekao da će njegova majka Mara useliti kod nas, srce mi je potonulo. Ovo je priča o mojoj borbi za vlastite granice, dok sam pokušavala sačuvati brak i sebe pod sjenom dominantne svekrve. Pitanje je: može li se spasiti obitelj, a da ne izgubiš sebe?
Moje ime je Sofija i cijeli moj svijet stao je onog dana kad mi je doktorica rekla: ‘Sofija, šanse su male.’ U trideset osmoj godini, dok su svi oko mene već imali djecu, ja sam se borila s neplodnošću, osjećajem srama i tišinom koja je svaku večer odzvanjala našim stanom. Ova priča je o mojoj borbi, vjeri, molitvi i nadi koju sam pronašla kad sam bila na rubu odustajanja.
Sve je počelo kad sam iscrpljena, na rubu snaga, rekla gospođi Mariji da više ne mogu biti njezina djevojka za sve. Godinama sam joj pomagala jer njezina kćerka iz Zagreba rijetko dolazi. Ovo je priča o postavljanju granica, osjećaju krivnje i tihoj borbi svake žene koja pokušava biti dobra susjeda, kćerka i majka u isto vrijeme.
Moje ime je Ivana i ova priča je moj vapaj iz srca zagrebačkog stana, gdje sam godinama živjela pod budnim okom svoje svekrve Ankice. Svaki dan bio je borba između poštovanja prema obitelji i očuvanja vlastitog dostojanstva, dok sam pokušavala pronaći svoje mjesto u tuđem domu. Kroz suze, tihe pobune i neizgovorene riječi, tražila sam odgovor na pitanje: gdje prestaje poštovanje, a počinje samopoštovanje?
Ovo je moja priča o tome kako sam, pod pritiskom porodice i društva, odabrala život koji nije bio moj san. Kroz borbu za svoje dijete i vlastitu sreću, naučila sam koliko je teško biti žena u Sarajevu kad svi oko tebe misle da znaju šta je najbolje za tebe. Ova priča je moj vapaj za razumijevanjem i podrškom, ali i poziv svima da ne zaborave svoje snove.
