Godinama sam svoju plaću predavala mužu, vjerujući da je to dokaz ljubavi i povjerenja. Tek kad sam počela gubiti sebe, shvatila sam koliko sam zapravo bila zarobljena. Ovo je priča o mojoj borbi za dostojanstvo, identitet i pravo na vlastitu slobodu.
Sve je počelo jednim običnim nedjeljnim ručkom, kad su moj muž i svekrva odlučili da bih ja trebala čuvati njegovu nećakinju jer sam „ionako na porodiljnom”. Odbila sam, jer već imam dvoje male djece i nisam mogla preuzeti još jednu odgovornost. Sada me svi gledaju kao sebičnu, a ja se pitam gdje je granica između pomoći i iskorištavanja.
Moja priča počinje jedne večeri kad je svekrva odlučila o našoj budućnosti, a moj glas nitko nije čuo. Između dostojanstva i obitelji koja me nije vidjela, izabrala sam sebe. Odlazak, bol i nada isprepliću se u mom putu prema slobodi.
U trenutku kad sam čula riječi svoje svekrve, svijet mi se srušio. Moj brak s Damirom bio je težak, ali najteže je bilo suočiti se s njegovom majkom, koja je smatrala da nemam pravo nositi njihovo prezime nakon razvoda. Ova priča je o borbi za identitet, majčinstvo i dostojanstvo u društvu koje često osuđuje ženu, a ne muškarca.
Jedna rečenica moje svekrve, Ankice, promijenila je cijeli moj život. Muževljeva šutnja i pritisak njegove porodice natjerali su me da se borim za svoj glas i svoje snove. Ovo je moja borba između bosansko-hrvatskih porodičnih tradicija, samostalnosti i sreće.
Zovem se Ivana Kovačević. Ovo je priča o godinama u kojima je moj muž očekivao da budem samo majka i domaćica, dok je u meni gorjela želja za osobnim ostvarenjem. Moja potraga za slobodom, ljubavlju i identitetom uzdrmala je moju obitelj, ali mi je dala snagu da se ponovno rodim.
Zovem se Marija i nakon osam godina braka s Damirom osjećam se kao duh u vlastitom domu. Godinama sam bila oslonac svima, ali sam izgubila sebe. Ovo je priča o mojoj borbi da ponovno pronađem svoj glas i dostojanstvo među onima koji me uzimaju zdravo za gotovo.
Godinama sam bila poznata kao djevojka s najdužom kosom u Sarajevu, simbolom obiteljske tradicije i tvrdoglavosti. Ova priča vodi vas kroz trenutak kada sam, nakon trideset godina, odlučila odrezati kosu i suočiti se s vlastitim identitetom, obiteljskim pritiscima i očekivanjima društva. Moja odluka izazvala je buru emocija, ali i pitanje: tko sam ja bez onoga što me cijeli život definiralo?
Jučer su mi na vrata došle majka i svekrva, svaka sa svojim suzama i zahtjevima. Stajala sam između njih, rastrgana između očekivanja porodice i vlastite boli. Ovo je priča o izdaji, pritisku i borbi za dostojanstvo žene u malom bosanskom gradu.
Moj svijet se srušio onog dana kad sam shvatila da me muž više ne vidi kao ženu, već samo kao nekoga tko pere, kuha i čisti. Borila sam se između želje da budem dobra supruga i potrebe da ostvarim vlastite snove. Ovo je moja priča o boli, borbi i traženju poštovanja u vlastitom domu.
Godinama sam bila nevidljiva u vlastitom domu, zarobljena između krpa, suđa i tuđih očekivanja. Moj muž Dario je uzimao moju brigu zdravo za gotovo, dok sam ja polako gubila sebe. Sve se promijenilo kad sam odlučila da više neću biti samo ‘ona koja čisti’, već žena s pravom na poštovanje, snove i život.
Moje ime je Ljiljana i nakon 35 godina braka odlučila sam pokrenuti razvod. Ova odluka nije došla preko noći, već nakon godina tihe patnje, nevidljivosti i osjećaja da sam samo sjena u vlastitom domu. Sada, na pragu šezdesete, prvi put u životu biram sebe – i pitam se jesam li prekasno shvatila što znači biti slobodna žena.
