Sve je počelo napetim ručkom kod moje buduće svekrve, gdje sam osjećala da nikada neću biti dovoljno dobra za njenog sina. Kroz niz nesporazuma i obiteljskih drama, naš odnos je bio na rubu pucanja, ali nas je bolest u obitelji natjerala da zaboravimo ponos i pronađemo zajednički jezik. Danas, kad zajedno nazdravljamo, pitam se koliko je malo potrebno da se ljudi zaista razumiju.
Moje djetinjstvo obilježili su tišina i neizgovorene riječi, a odrasla sam noseći teret tuđih očekivanja. Uvijek sam bila ona koja pomaže, koja sluša, ali nikada ona kojoj se vraća ljubav. Susret s malom Lejlom natjerao me da se suočim sa sobom i zapitam: mogu li napokon zavoljeti sebe?
Zovem se Ivana i cijeli život sam bila nevidljiva za svoju obitelj. Ova priča je moj pokušaj da pronađem svoje mjesto među onima koje najviše volim, dok se borim s osjećajem da sam uvijek u drugom planu. Tek kad sam dotakla dno, shvatila sam što znači živjeti za sebe.
Godinama sam bila teta koja je uvijek tu, tiha i povučena, dok jednog dana nisam shvatila da me obitelj vidi samo kao vlasnicu starog stana u centru Zagreba. Kroz bolne razgovore i izdaje, naučila sam boriti se za sebe i pronaći svoj glas. Ovo je priča o tome kako sam prestala biti samo adresa i postala osoba s vlastitim željama.
