Jednog jutra sam, slomljena i izgubljena, ostavila muža i djecu kod svekrve u Sarajevu i otišla u Kaliforniju. U ovom pismu iz daljine, suočavam se s vlastitim osjećajem krivnje, ali i neizdrživom potrebom da pronađem sebe. Moja priča je poziv svim ženama koje su se ikada osjećale zarobljeno između očekivanja drugih i vlastitih snova.
Moja kći Ivana odrasla je sanjajući o životu bez briga, a ja sam je uvijek učila da je sigurnost važnija od ljubavi. Sada, kad želi napustiti muža koji joj može pružiti sve, osjećam se kao da gubim kontrolu nad vlastitim životom i njezinom budućnošću. Ova priča je moj unutarnji sukob između majčinske brige i vlastitih strahova, ispričana kroz obiteljske svađe, neizgovorene riječi i tišinu koja boli.
Ja sam Ivana, žena iz malog mjesta kraj Bjelovara, koja je godinama vjerovala da je sreća u tome da svi oko mene budu zadovoljni. U toj borbi za tuđu sreću, izgubila sam sebe, svoje snove i glas. Ovo je priča o boli, tišini i hrabrosti da se ponovno pronađem.
Moje ime je Halina i cijeli život sam provela u sjeni svoje sestre Marije. Naša veza bila je ispunjena zavistima, neizrečenim riječima i bolnim uspomenama iz djetinjstva. Kada me muž napustio, bila sam prisiljena suočiti se s prošlošću i pronaći put do oprosta – sebi i Mariji.
Zovem se Jasna i već godinu dana živim sa sinom i njegovom ženom, gdje sam svedena na ulogu sluškinje. Danas sam prvi put skupila hrabrosti da progovorim o svojim osjećajima i zapitam se gdje sam nestala u svemu tome. Ova priča je moj vapaj za razumijevanjem, ali i poziv svima koji su se ikada osjećali nevidljivo u vlastitom domu.
Moja kćerka Ivana udala se za bogatog poduzetnika, a ja sam, kao njena majka, uvijek vjerovala da je pronašla sigurnost koju ja nisam imala. No, kad je poželjela otići iz tog braka, suočila sam se s vlastitim strahovima i pitanjima o tome što znači sreća i sigurnost. Ova priča otkriva naše unutarnje borbe, obiteljske tajne i dileme koje muče mnoge žene na Balkanu.
