U gluho doba noći, s dvoje djece za ruku, bježim iz stana koji je postao zatvor. Očajnički tražim pomoć kod najbolje prijateljice, ali njezin muž mi zatvara vrata pred nosom. Ostajem sama na stubištu, boreći se s vlastitim strahovima i pitanjem: ima li za nas još ikakve nade?
Moje ime je Katarina. Nakon dijagnoze raka, suočila sam se ne samo s bolešću, nego i s bolnom izdajom vlastite porodice. U tišini i samoći pronašla sam novu snagu i naučila što znači istinski voljeti sebe.
Zovem se Marija i godinama sam živjela u sjeni muža koji je odbijao da odraste. Svakodnevno sam se borila s poslom, kućom i njegovim neispunjenim obećanjima, osjećajući se sve više izgubljeno. Ovo je priča o trenutku kad sam odlučila da više neću biti žrtva, već žena koja bira sebe i svoju budućnost.
Moje ime je Ivana i suočila sam se s nemogućim izborom: vlastiti život ili životi moje nerođene djece. Ova priča vodi vas kroz dane ispunjene strahom, nadom i ljubavlju, dok sam se borila protiv sudbine i liječničkih prognoza. Naučila sam što znači biti majka u svijetu gdje čuda nisu svakodnevica, ali se ipak ponekad dogode.
Moja priča počinje u trenutku kad sam, zajedno s mamom, ostala bez sigurnosti i novca. Kroz suze, svađe i molitve, tražile smo izlaz iz siromaštva, oslanjajući se na vjeru i međusobnu ljubav. Ova priča je svjedočanstvo o snazi žene, obitelji i nade koja ne umire ni kad je sve protiv tebe.
Ovo je priča o mojoj majci Amiri, ženi koja je nakon razvoda ostala sama s dvoje djece u Sarajevu. Kroz njenu borbu, žrtve i odluke, suočili smo se s posljedicama koje nismo mogli ni zamisliti. Ova ispovijest je moj pokušaj da shvatim gdje smo pogriješili i da li je ljubav ponekad dovoljna.
Moja majka, izmučena bolešću, šaptala mi je posljednje riječi dok sam joj držala ruku. Obećala sam joj da ću brinuti o svom mlađem bratu Adnanu, koji je rođen s cerebralnom paralizom. Ova priča je o borbi, ljubavi i žrtvi u jednoj sarajevskoj obitelji, gdje se snovi često sudaraju s teškom stvarnošću.
