Jedne olujne večeri, dok je Sara zamišljeno gledala kroz prozor, moj svijet, iz temelja prodrman jednako zbog kasnog majčinstva koliko i vlastitih sumnji, suočio se s istinom o prezaštićivanju svoje kćeri. Slušajući njezino prigušeno lupanje vratima i oštre riječi, shvatila sam koliko nas je želja za bezuvjetnom srećom mogla odvesti na sklizak teren, te koliko društvena očekivanja i godine pritiska mogu opteretiti jednu obitelj. Gledajući kroz tamu, pitala sam se jesam li dala svojoj Emi previše, a možda i premalo – čestu dvojbu svake kasne roditeljice u Bosni i Hrvatskoj.