Oduvijek sam bila uz svoju kćerku Anu, žrtvujući sve za nju i njenu djecu. Kada sam se razboljela i trebala pomoć, dočekale su me hladne riječi i osjećaj izdaje. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje sam pogriješila i da pronađem smisao u boli koju osjećam.
Moj muž Dario je uvijek govorio da nema potrebe da se vraćam na posao. Danas mi prebacuje da nisam dovoljno ambiciozna, a ja se pitam gdje sam nestala ja iz svojih snova. Ovo je priča o žrtvama, neizrečenim bolima i potrazi za vlastitim glasom u tišini svakodnevice.
Danas sam napravila ono što sam mislila da nikada neću – izbacila sam vlastitog sina i njegovu suprugu iz svog stana. Godinama sam ih podržavala, žrtvujući svoj mir i privatnost, ali granica je konačno pukla. Sada se pitam jesam li loša majka ili samo žena koja je napokon odlučila živjeti za sebe.
Na onaj hladni novembarski dan, kad me sestra Ana nazvala u suzama, moj svijet se prelomio na pola. Rastrgana između vlastite sreće i obaveze prema porodici, donijela sam odluku koja me proganja do danas. Ovo je priča o krivnji, odanosti i bolnoj cijeni obećanja koje je zauvijek promijenilo našu porodicu.
Moja majka, izmučena bolešću, šaptala mi je posljednje riječi dok sam joj držala ruku. Obećala sam joj da ću brinuti o svom mlađem bratu Adnanu, koji je rođen s cerebralnom paralizom. Ova priča je o borbi, ljubavi i žrtvi u jednoj sarajevskoj obitelji, gdje se snovi često sudaraju s teškom stvarnošću.
