Moja snaha Ivana me tretira kao dadilju, a ja sam umorna i nevidljiva. Volim svoje unuke više od svega, ali nitko ne pita kako sam i mogu li još izdržati. Ovo je moj vapaj za razumijevanjem i poštovanjem.
Ove noći izbacila sam sina i snahu iz kuće. Iako sam majka, shvatila sam da moram postaviti granice i sačuvati sebe. Ovo je moja priča o boli, ljubavi i cijeni žrtve.
Prije tri godine, kćerka me zamolila da joj pričuvam djecu na nekoliko tjedana dok se ne snađe s poslom. Danas, tri godine kasnije, još uvijek sam svaki dan kod nje, a moj vlastiti život je nestao u sjeni njezinih potreba. Pitam se gdje prestaje ljubav majke, a počinje gubitak same sebe.
Deset godina sam s mužem Adnanom gradila kuću iz snova na obroncima Vlašića, daleko od gradske vreve. Kad smo napokon bili blizu završetka, naš sin Dario se vratio iz Zagreba s prijedlogom koji je uzdrmao sve što smo planirali. Ovo je priča o ljubavi, žrtvi i pitanjima koja nas tjeraju da preispitamo što nam je zaista dom.
Moje ime je Ljiljana i cijeli život sam posvetila svojoj djeci, ali sada, kad mi najviše trebaju, osjećam se zaboravljeno i usamljeno. Nakon godina žrtvovanja, odlučila sam im postaviti ultimatum: ili će mi pomoći ili ću prodati kuću i otići u dom za starije. Ova odluka pokrenula je lavinu emocija, sukoba i istina koje su godinama bile skrivene ispod površine naše obitelji.
Našla sam se rastrgana između želje da napokon kupimo svoj prvi stan i potrebe da pomognemo muževom bolesnom ocu. Svaka odluka nosi težinu, a osjećaj krivnje i odgovornosti ne prestaje me proganjati. Ovo je priča o ljubavi, žrtvi i granicama koje postavljamo između svojih snova i obitelji.
Moje ime je Edin i cijeli život sam mislio da je dovoljno samo raditi i šutjeti, da će ljubav doći sama od sebe ako sve drugo bude na svom mjestu. Ali, kad sam izgubio ono najvažnije, shvatio sam koliko su tišina i neizgovorene riječi opasne. Ovo je priča o mojim žrtvama, pogreškama i onome što sam naučio kad je već bilo kasno.
Od trenutka kad sam rodila Ivana, znala sam da ću mu dati sve što imam. Godinama sam radila dva posla, štedjela svaku kunu, sanjajući da mu jednog dana poklonim dom kakav ja nikad nisam imala. Sada, kad je odrasao i oženjen, njegova supruga Lejla želi prodati kuću koju sam s ljubavlju stvarala, a ja se pitam gdje sam pogriješila.
Jednog kišnog travanjskog jutra, nakon tri desetljeća braka, shvatila sam da više ne prepoznajem ženu u ogledalu. Ova priča je moj put kroz tišinu, žrtvu i konačnu odluku da napustim sve poznato kako bih pronašla sebe. Nije riječ o novcu, već o izgubljenim snovima, strahu i hrabrosti da ponovno prodišem.
Sve je počelo običnim telefonskim pozivom, ali završilo je suzama, ljutnjom i pitanjem gdje sam pogriješila kao majka i baka. Pristala sam čuvati bolesnog unuka jer nitko drugi nije mogao, a završila sam osjećajući se iskorišteno i neshvaćeno. Ova priča je moj vapaj svim bakama i djedovima koji se osjećaju isto.
Ovo je priča o mojoj majci Amiri, ženi koja je nakon razvoda ostala sama s dvoje djece u Sarajevu. Kroz njenu borbu, žrtve i odluke, suočili smo se s posljedicama koje nismo mogli ni zamisliti. Ova ispovijest je moj pokušaj da shvatim gdje smo pogriješili i da li je ljubav ponekad dovoljna.
Moje ime je Jasmina i cijeli život sam se borila za svoje dvije kćeri, Lejlu i Anu. Odlazak iz rodnog Travnika u Zagreb bio je težak, ali nužan korak da im osiguram bolji život. Nedavno sam otkrila nešto što mi je otvorilo oči i natjeralo me da preispitam sve svoje odluke kao majka.
