Tajna krvi: Lekcija biologije koja je razotkrila moju porodicu
“Ne možeš imati tu krvnu grupu ako ti je otac A, a majka B!” – profesorica Kovačević je podigla obrve, gledajući me preko naočala. Svi u razredu su se okrenuli prema meni, a ja sam osjetila kako mi obrazi gore. “Možda ste pogriješili?” promucala sam, ali ona je samo odmahivala glavom. “To su osnove genetike, Lana. Razmisli još jednom kod kuće.”
Te večeri sam sjedila za kuhinjskim stolom, gledajući mamu kako reže kruh. “Mama, koja je tvoja krvna grupa?” upitala sam što sam ležernije mogla. Nije me ni pogledala, samo je kratko odgovorila: “B pozitivna. A tvoj otac je A negativan, znaš to odavno.”
Ali ja sam imala AB pozitivnu. Profesorica je rekla da je to moguće samo ako barem jedan roditelj ima AB. Srce mi je lupalo kao ludo. “Mama, jesi sigurna?”
Spustila je nož i pogledala me onim pogledom koji ne trpi daljnja pitanja. “Lana, ne izmišljaj gluposti. To su samo škole i njihova pravila. Tvoj otac i ja znamo što smo.”
Ali nisam mogla spavati te noći. U glavi su mi odzvanjale riječi profesorice Kovačević. Sljedećih dana sam izbjegavala roditelje, osjećajući se kao uljez u vlastitoj kući. Tata je bio odsutan, kao i uvijek – radio je duge smjene u skladištu u Dugom Selu i dolazio kući kasno, mirišući na benzin i cigarete.
Jedne subote, dok su mama i tata bili na tržnici, prekopala sam ladicu s dokumentima. Pronašla sam svoj rodni list, ali ništa neobično nije pisalo. Ali onda sam naišla na stari album sa slikama – na prvoj slici mama drži bebu, ali pored nje stoji muškarac kojeg nikad prije nisam vidjela. Imao je tamne oči i osmijeh koji me podsjetio na moj vlastiti.
Kad su se vratili, nisam više mogla izdržati. “Tko je ovaj čovjek?” pokazala sam sliku mami. Zaledila se na mjestu, a tata je samo sjeo za stol i zapalio cigaretu.
“Lana…” počela je mama tiho, “to je… to je bio moj prijatelj iz Sarajeva. Prije nego što sam upoznala tvog oca.”
Tata je šutio, gledao kroz prozor kao da ga se sve to ne tiče.
“Zašto mi to nikad niste rekli? Zašto ste lagali o krvnoj grupi?” glas mi je drhtao.
Mama je sjela nasuprot mene, oči su joj bile crvene. “Nismo ti htjeli nauditi. Bila si mala kad smo došli u Hrvatsku, rat je bio svuda oko nas… Tvoj otac te prihvatio kao svoju kćerku jer te voli kao da si njegova.”
Osjećala sam se kao da mi se tlo pod nogama ruši. Sve što sam znala o sebi – o nama – bilo je laž.
Sljedećih dana kuća je bila hladna i tiha. Tata nije razgovarao sa mnom, a mama je plakala iza zatvorenih vrata. U školi su me prijateljice Ivana i Selma pokušavale oraspoložiti.
“Ma pusti ih, Lana! Nisi ti kriva što su odrasli zakomplicirali stvari,” rekla je Selma dok smo sjedile na klupi ispred škole.
“Ali kako da im oprostim? Kako da opet vjerujem?”
Ivana me zagrlila: “Obitelj nije samo krv. Tvoj tata te voli, zar ne?”
Nisam znala što da odgovorim.
Jedne večeri tata je došao u moju sobu. Sjeo je na rub kreveta i dugo šutio.
“Znaš, Lana… Kad sam upoznao tvoju mamu, bila si beba. Nisam znao hoću li moći biti ti otac… Ali kad si prvi put rekla ‘tata’, znao sam da nema razlike između tvoje krvi i moje ljubavi prema tebi.”
Pogledala sam ga kroz suze: “Ali zašto ste lagali? Zar nisam zaslužila istinu?”
Stisnuo mi je ruku: “Možda smo pogriješili. Samo smo te htjeli zaštititi od svega ružnog što smo prošli u ratu… od gubitaka koje ni sami nismo mogli podnijeti.”
Te riječi su me pogodile dublje nego što sam očekivala. Počela sam shvaćati koliko su moji roditelji žrtvovali da bi mi dali dom i sigurnost.
Nekoliko tjedana kasnije odlučila sam pronaći biološkog oca. Mama mi je dala staru adresu iz Sarajeva, ali pisma su se vraćala neotvorena. Shvatila sam da možda nikad neću saznati tko je on zapravo bio.
Ali nešto se promijenilo u meni – više nisam tražila odgovore iz inata ili bijesa, već iz želje da razumijem sebe.
Danas, kad sjedim za istim onim kuhinjskim stolom s mamom i tatom, znam da obitelj nisu samo geni ni krvne grupe. Obitelj su ljudi koji ostanu uz tebe kad se sve drugo raspadne.
Ponekad se pitam: Biste li vi oprostili takvu laž? Je li bolje živjeti u neznanju ili se suočiti s istinom koja boli?