Kad dom postane tuđi: Priča o izdaji i novom početku
“Znaš li ti uopće koliko sam se trudila oko nas?” povikala sam kroz suze, dok su mi ruke drhtale iznad stola prepunog računa i papira. Nedim je stajao nasuprot mene, pogleda prikovanog za pod, kao da će mu parket dati odgovore koje meni nije mogao. Bio je to trenutak kad je tišina bila glasnija od bilo kakve svađe.
Sve je počelo tog utorka, kad sam se ranije vratila s posla. U zraku je još mirisao svježe lakirani parket, a sunce je kroz prozor obasjavalo novi kutak dnevne sobe. Očekivala sam da ću zateći Nedima kako slaže jastuke na novi kauč koji smo zajedno birali prošlog vikenda u Importanneu. Umjesto toga, dočekala me poruka na stolu: “Moramo razgovarati. Nije ti ovo zaslužilo, ali nisam mogao više lagati. Oprosti. Nedim.”
U tom trenutku, sve što sam znala o sebi i našem braku srušilo se kao kula od karata. Sjedila sam na podu, stisnutih koljena uz prsa, pokušavajući shvatiti gdje sam pogriješila. Jesam li previše radila? Jesam li ga gušila svojim planovima za budućnost? Ili je jednostavno prestao voljeti?
Telefon mi je zazvonio. Na ekranu je pisalo “Amra” – moja sestra. “Jesi li dobro? Nedim mi je poslao poruku da te ne uznemiravam danas… Šta se dešava?”
“Ne znam, Amra… Mislim da me ostavio. Ne mogu disati.”
“Dolazim odmah!” rekla je i prekinula.
Dok sam čekala Amru, razmišljala sam o svemu što smo prošli zajedno – selidba iz Sarajeva u Zagreb zbog njegovog posla, beskrajne večeri kad smo sanjali o djeci, zajedničkim putovanjima na more kod njegovih roditelja u Makarsku. Sve mi se činilo kao laž.
Kad je Amra stigla, zagrlila me tako snažno da sam prvi put tog dana osjetila toplinu.
“Znaš šta? Ako te prevario, nije te vrijedan!” rekla je odlučno.
“Ne znam ni šta da mislim… Možda sam ja kriva. Možda sam previše očekivala.”
“Nemoj ni pomisliti tako! On je odrasla osoba. Ako ima problem, treba razgovarati, a ne bježati!”
Te noći nisam spavala. Prevrćala sam se po krevetu, gledala u plafon i pokušavala zamisliti život bez njega. Sutradan sam otišla na posao kao robot – kolege su primijetile da nešto nije u redu, ali nitko nije pitao ništa izravno. Samo me Ivana iz računovodstva potapšala po ramenu: “Drži se, sve će proći.”
Nedim se pojavio tek nakon tri dana. Sjeo je za stol kao stranac.
“Nisam htio ovako… Ali zaljubio sam se u nekog drugog. Nisam to planirao. Sve mi je izmaklo kontroli.”
Osjetila sam kako mi srce puca na komadiće.
“U koga?” pitala sam tiho.
“U Lejlu… S posla. Zajedno smo već mjesecima. Oprosti, molim te…”
Nisam mogla vjerovati. Lejla – ona ista Lejla koju sam upoznala na Nedimovom božićnom domjenku, koja mi je pričala kako joj zavidim na braku jer ona još nije pronašla pravog.
“Zašto nisi rekao ranije? Zašto si me pustio da planiram naš život dok si ti već bio s njom?”
Nedim je šutio.
Sljedećih dana počeli su stizati pozivi iz porodice. Moja mama iz Travnika: “Dušo, brak je svetinja. Moraš oprostiti ako možeš! Svi griješimo.” Njegova sestra Mirela: “Nedim je uvijek bio slab na lijepe riječi… Ali ti si mu dom! Bori se!”
Osjećala sam se kao da svi očekuju od mene da budem jača nego što jesam. Da oprostim, da zaboravim, da nastavim kao da ništa nije bilo. Ali nisam mogla.
Jedne večeri sjela sam s Amrom na balkon i gledale smo svjetla grada.
“Šta ćeš sad?” pitala me tiho.
“Ne znam… Možda prvi put u životu moram misliti samo na sebe. Možda moram naučiti biti sama.”
Prošlo je nekoliko mjeseci otkako je Nedim otišao. Prvih dana nisam znala gdje bih sa sobom – svaki kutak stana podsjećao me na nas dvoje. Ali polako sam počela vraćati svoj život: upisala sam tečaj keramike, počela trčati po Jarunu s Amrom, vikendom odlazila kod roditelja u Travnik.
Jednog dana srela sam Nedima i Lejlu u gradu. Pogledali su me kao da im je neugodno. Nisam osjećala mržnju – samo tugu zbog svega što smo izgubili.
Danas više ne tražim odgovore na sva pitanja koja su me mučila te noći kad sam pronašla poruku na stolu. Naučila sam da nije uvijek krivica samo na jednoj strani i da ponekad ljubav jednostavno nestane.
Ali pitam vas: Šta biste vi učinili na mom mjestu? Da li vrijedi boriti se za nešto što vas uništava ili treba imati hrabrosti krenuti dalje?