Između Vjere i Dugova: Kako Sam Preživjela Obiteljsku Svađu Zbog Novca
“Ivana, kad misliš vratiti taj novac?” Glas moje svekrve, Marije, odjeknuo je kroz stan kao hladan vjetar. Stajala sam u kuhinji, ruke mi drhtale dok sam rezala kruh za večeru. Nije to bio prvi put da je spomenula dug, ali ovaj put je bilo drugačije – u njezinim očima nije bilo ni trunke razumijevanja.
Moj muž, Dario, sjedio je za stolom, spuštene glave. Znao je da će svaka riječ samo pogoršati situaciju. “Mama, znaš da radim koliko mogu. Ivana i ja nismo zaboravili… Samo nam treba još malo vremena.”
Marija je prezirno frknula. “Vrijeme? Već je prošlo godinu dana! Svi u selu pričaju kako ste nesposobni. Tvoj brat Ante nikad ne bi tako nešto napravio. On je uvijek vraćao dugove na vrijeme.”
Osjetila sam kako mi se suze skupljaju u očima, ali nisam htjela pokazati slabost. U Bosni, kao i u Hrvatskoj, obitelj je sve – ali kad novac uđe među nas, sve se mijenja. Sjećam se dana kad smo Dario i ja odlučili posuditi novac za renovaciju stana. Bilo je to nakon što sam izgubila posao u tekstilnoj tvornici u Zenici. Dario je radio kao vozač autobusa, ali plaća mu nije bila dovoljna za sve troškove.
“Ivana, ne brini,” rekao mi je tada. “Moji će nam pomoći. Mama uvijek kaže da smo obitelj i da smo tu jedni za druge.”
Ali sada, godinu dana kasnije, osjećala sam se kao uljez u vlastitoj kući. Marija je dolazila svaki tjedan, uvijek s istim pitanjem i istim pogledom punim razočaranja.
Jedne večeri, nakon još jedne burne rasprave, sjela sam na krevet i počela plakati. Dario me zagrlio, ali ni on više nije imao snage. “Ne znam što da radim, Ivana. Ako ne vratimo novac uskoro, mama će nas izbaciti iz stana.”
“A gdje ćemo onda?” pitala sam kroz suze.
“Ne znam… Možda kod mojih u Mostar? Ali znaš kakav je moj otac… Nikad me nije volio.”
Te noći nisam mogla spavati. U glavi su mi odzvanjale Marijine riječi: “Svi pričaju… nesposobni ste… Ante bi to bolje…” Osjećala sam se kao da tonem.
Sutradan sam otišla do crkve. Nisam bila posebno pobožna prije svega ovoga, ali sada mi je trebalo nešto – bilo što – što bi mi dalo snagu. Sjela sam u zadnju klupu i tiho molila: “Bože, pomozi mi da izdržim. Daj mi snage da ne mrzim Mariju i da sačuvam svoju obitelj.”
U crkvi sam srela susjedu Anu. Pogledala me zabrinuto: “Ivana, jesi li dobro? Izgledaš iscrpljeno.”
“Samo problemi s novcem… Ništa novo,” pokušala sam se nasmijati.
Ana me uzela za ruku: “Znaš, moj muž i ja smo prošli isto prije par godina. Svađe, šutnje… Ali molitva nam je pomogla. I razgovor – iskren razgovor s njegovim roditeljima. Možda bi trebala pokušati?”
Te riječi su mi ostale u glavi cijeli dan. Kad sam se vratila kući, odlučila sam pokušati još jednom razgovarati s Marijom.
“Marija, možemo li popričati?” upitala sam tiho dok je sjedila u dnevnom boravku gledajući tursku seriju.
Pogledala me preko naočala: “Što sad hoćeš?”
“Znam da ste ljuti na nas… I razumijem zašto. Ali vjerujte mi, nije nam lako. Svaku noć molim Boga da nađem posao ili da Dario dobije povišicu. Ne želimo vas razočarati. Samo nam treba još malo vremena.”
Marija je šutjela nekoliko trenutaka, a onda tiho rekla: “Ivana… Nisam ja zla žena. Samo se bojim za svog sina. Znam kako je teško danas preživjeti. Ali ljudi pričaju… I boli me kad kažu da ste vi propali.”
Osjetila sam olakšanje – prvi put nakon dugo vremena vidjela sam suze u njezinim očima.
“Znam… I mene boli,” šapnula sam.
Te večeri Dario i ja smo zajedno molili prije spavanja. Prvi put nakon dugo vremena osjećala sam mir u srcu.
Nekoliko tjedana kasnije dobila sam posao u maloj trgovini u Sarajevu. Nije bila velika plaća, ali bila je dovoljna da počnemo vraćati dugove malo po malo.
Marija više nije dolazila svaki tjedan s optužbama – umjesto toga donosila bi kolače i pitala kako nam ide na poslu.
Na kraju smo vratili sav dug, ali ono što smo naučili bilo je važnije od novca: vjera i iskren razgovor mogu izliječiti i najdublje rane.
Ponekad se pitam: Koliko nas je izgubilo obitelj zbog novca? I koliko nas je pronašlo mir tek kad smo naučili oprostiti i vjerovati? Što biste vi učinili na mom mjestu?