„Ovo je stan moga sina, a ti ovdje nisi nitko” – Jedna rečenica koja mi je promijenila život
„Ovo je stan moga sina, a ti ovdje nisi nitko.”
Te riječi još uvijek odzvanjaju u mojoj glavi, kao da ih je Ilijana izgovorila prije nekoliko minuta, a ne prije dvije godine. Stajala sam na pragu dnevne sobe, još uvijek s cipelama na nogama, dok su mi ruke drhtale od uzbuđenja i straha. Tek sam se udala za Dinu, preselila iz Zenice u Zagreb, ostavila svoj posao, prijatelje i sve što sam poznavala. Mislila sam da počinjem novi život, ali nisam znala da ću se morati boriti za pravo na zrak koji dišem.
„Mama, molim te…” Dino je pokušao smiriti situaciju, ali Ilijana ga je prekinula pogledom koji ne ostavlja prostora za raspravu. „Ne miješaj se, sine. Samo govorim istinu.”
U tom trenutku sam poželjela nestati. Osjećala sam se kao uljez u vlastitom domu. Nisam znala gdje da stavim torbu, gdje da sjednem, što da kažem. Sve što sam naučila o gostoprimstvu i toplini doma, nestalo je pred hladnoćom njezinih riječi.
Prvih nekoliko tjedana pokušavala sam sve: kuhala sam bosanski lonac, peglala Dinu košulje, čistila stan do savršenstva. Nadala sam se da će me Ilijana prihvatiti ako vidi koliko se trudim. Ali svaki moj pokušaj završio bi sarkastičnim komentarom ili prezrivim pogledom.
Jednog jutra, dok sam pripremala kavu, čula sam kako razgovara s Dinom u hodniku.
„Sine, ona nije za tebe. Pogledaj je – ni posao nema, ni obitelj ovdje. Što će ti takva žena?”
Dino je šutio. To me boljelo više od svega. Nije me branio. Nije rekao ništa.
Počela sam se povlačiti u sebe. Dani su prolazili u tišini, a noći u suzama. Svaki put kad bih pokušala razgovarati s Dinom o tome kako se osjećam, on bi samo odmahnuo rukom: „Pusti mamu, takva je ona cijeli život.”
Ali meni nije bilo svejedno. Osjećala sam se kao duh u vlastitom životu. Nisam imala prijatelje u Zagrebu, nisam imala posao, nisam imala podršku. Samo četiri zida i pogled kroz prozor na tuđi grad.
Jednog dana, dok sam slagala rublje u kupaonici, Ilijana je ušla bez kucanja.
„Znaš li ti koliko sam ja radila za ovaj stan? Moj muž i ja smo štedjeli cijeli život! A ti si došla niotkuda i misliš da ćeš ovdje biti gazdarica?”
Nisam znala što da kažem. Samo sam gledala u pod i osjećala kako mi srce lupa kao ludo.
Te večeri nazvala sam mamu u Zenicu.
„Mama, ne mogu više… Ne znam što da radim.”
„Dušo moja”, rekla je tiho, „žena mora imati svoje mjesto pod suncem. Ako ga ne možeš naći tamo, vrati se kući.”
Ali nisam htjela odustati. Nisam htjela biti ona koja bježi.
Počela sam tražiti posao. Slala sam životopise na sve strane – trgovine, kafići, čak i čistačica u jednoj školi. Nakon mjesec dana dobila sam posao konobarice u malom kafiću na Trešnjevci. Prvi dan kad sam donijela prvu plaću kući, osjećala sam se ponosno.
Ali Ilijana nije mogla podnijeti moj uspjeh.
„Sad ćeš još manje biti kod kuće! Tko će skuhati ručak? Tko će čistiti?”
Dino je bio sve udaljeniji. Počeo je dolaziti kasno s posla, izbjegavao razgovore sa mnom. Jedne večeri došao je pijan i rekao:
„Možda je mama u pravu. Možda nisi za ovaj život.”
Te noći nisam spavala. Gledala sam ga kako hrče na kauču i shvatila da više nemam što izgubiti.
Sljedeće jutro spakirala sam nekoliko stvari u torbu i otišla kod prijateljice Amre koju sam upoznala na poslu.
„Ne možeš tako živjeti”, rekla mi je Amra dok smo pile kavu na balkonu njezinog malog stana. „Ili ćeš se izboriti za sebe ili ćeš nestati.”
Tjedan dana kasnije pronašla sam mali stančić na Jarunu. Bio je star i pun vlage, ali bio je moj. Prvi put nakon dugo vremena osjećala sam mir.
Dino me nije zvao. Ilijana nije pitala gdje sam nestala.
Počela sam graditi novi život – polako, ali sigurno. Upisala sam tečaj za administrativnog asistenta, upoznavala nove ljude, smijala se opet iz srca.
Ponekad navečer sjednem sama uz prozor i razmišljam o svemu što se dogodilo.
Jesam li pogriješila što sam otišla? Ili je pogreška bila što sam toliko dugo trpjela?
Možda svaka žena mora jednom u životu odlučiti – hoće li biti gost u tuđem domu ili domaćica u svom srcu?
Što vi mislite – koliko vrijedi naše dostojanstvo i gdje povući crtu?