Svekrva koja mi je slomila brak: Priča o ljubavi, izdaji i novom početku
“Zar ti stvarno misliš da si dovoljno dobra za mog sina?” riječi su koje su mi odzvanjale u glavi dok sam sjedila za kuhinjskim stolom, gledajući kroz prozor na kišni sarajevski dan. Moja svekrva, Jasna, stajala je nasuprot mene, ruku prekriženih na prsima, s onim poznatim izrazom lica – mješavinom prezira i lažne brige. Emir je bio na poslu, a ja sam ostala sama s njom, kao i toliko puta do tada.
Nisam joj odmah odgovorila. U grlu mi je stajala knedla, a u stomaku osjećaj nemoći. Petnaest godina braka s Emirom prošlo je kao tren – zajedno smo prošli rat, izbjeglištvo, povratak u Sarajevo, gradnju kuće na Ilidži. Imali smo dvoje djece, Lejlu i Tarika, i uvijek sam mislila da smo dovoljno jaki za sve. Ali Jasna je bila poput sjene koja nikad ne nestaje.
“Jasna, molim vas… Znam da niste nikad bili zadovoljni sa mnom, ali Emir me voli. Imamo porodicu,” pokušala sam tiho.
“Porodicu? Ti si meni porodicu uništila! Da nije tebe, Emir bi danas bio doktor u Zagrebu, a ne ovdje, zarobljen s tobom i tvojim problemima!”
Nisam više imala snage. Sjetila sam se dana kad sam prvi put došla kod njih – mlada, puna nade, vjerujući da ću biti prihvaćena. Jasna me tada gledala kao uljeza. Nikad joj nisam bila dovoljno dobra – ni po obrazovanju, ni po porijeklu. Moji roditelji su iz malog sela kod Travnika; ona je uvijek isticala svoju zagrebačku rodbinu.
S vremenom su njene riječi postajale otrovnije. “Zašto nisi rodila još jedno dijete? Šta čekaš?” ili “Tvoja Lejla je previše povučena, to je zbog tebe.” Emir bi me tješio: “Pusti mamu, znaš kakva je…” Ali nikad nije stao ispred mene. Nikad nije rekao: “Dosta je!”
Jednog dana, dok sam spremala večeru, čula sam ih kako razgovaraju u dnevnom boravku. Jasna je šaptala: “Emire, ona te vuče dolje. Pogledaj se! Nisi više onaj ambiciozni mladić. Zar ćeš cijeli život biti prosječan?” Emir je šutio. Taj muk me boljelo više od svega.
Počela sam se povlačiti u sebe. Nisam više imala snage za borbu. Djeca su osjećala napetost – Lejla je počela mucati, Tarik se povukao u videoigre. Pokušavala sam razgovarati s Emirom.
“Emire, molim te… Ne mogu više ovako. Tvoja mama me uništava. Trebam te uz sebe,” rekla sam jedne noći dok su djeca spavala.
On je samo uzdahnuo: “Znaš da mi je teško između vas dvije. Ne mogu birati stranu. To je moja mama…”
“A ja? Ja sam ti žena! Zar ne vidiš kako me gubiš?”
Nije odgovorio. Samo je okrenuo leđa.
Svekrva je postajala sve bezobzirnija. Počela je dolaziti bez najave, preuređivati kuću po svom ukusu, kritizirati svaki moj potez. Jednog dana pronašla sam njezinu poruku na stolu: “Ako ti nije jasno – Emir zaslužuje bolje. Razmisli o tome.”
Te noći nisam spavala. Gledala sam Emira kako mirno diše i pitala se gdje smo pogriješili. Sljedećih tjedana osjećala sam se kao duh u vlastitoj kući. Djeca su me izbjegavala jer su osjećala moju tugu.
Vrhunac je bio kad sam saznala da Jasna traži advokata za Emira – bez njegovog znanja! Prijateljica iz škole mi je javila: “Tvoja svekrva je bila kod mog muža advokata… Pitala ga šta treba za razvod ako Emir odluči…”
Tada sam shvatila da moram nešto poduzeti. Sjela sam s Emirom i rekla: “Ili ćemo zajedno protiv nje ili ću otići. Ne mogu više ovako živjeti.”
Gledao me dugo, a onda tiho rekao: “Ne znam mogu li… Ona mi je majka.”
Spakirala sam stvari i otišla kod roditelja u Travnik s djecom. Emir nije došao za nama. Prošlo je nekoliko mjeseci prije nego što smo službeno podnijeli zahtjev za razvod.
Djeca su patila najviše. Lejla je plakala svaku noć: “Mama, zašto tata ne dolazi?” Tarik se zatvorio u sebe.
Jasna? Ona je slavila svoju pobjedu – barem tako kažu susjedi.
Danas živim sama s djecom u malom stanu u Travniku. Radim dva posla da ih prehranimo. Ponekad sretnem Emira kad dođe po djecu – izgleda starije, umornije.
Pitam se često: Je li vrijedilo žrtvovati brak zbog tuđe zloće? Jesam li trebala više boriti se ili ranije otići? I najvažnije – hoće li moja djeca ikada oprostiti meni ili njemu?
Šta vi mislite – koliko daleko treba ići zbog porodice? Je li ljubav dovoljna kad nema podrške?