Majka nije marila za ljubav: Priča o obitelji razorenoj očekivanjima

“Nećeš ti meni razvod u kuću dovesti!” majčin glas je odjekivao kroz stan kao grom. Stajala sam u hodniku, držeći šalicu kave koja se tresla u mojim rukama. Dino je sjedio na rubu kauča, pogleda prikovanog za pod, dok je mama kružila oko njega kao lavica oko plijena. “Emina je dobra žena, kuha, pere, radi, sve imaš! Što ti još treba?”

Dino je šutio. Znao je da nema smisla raspravljati. Ja sam gutala knedlu u grlu, osjećajući kako se zrak u stanu zgušnjava od napetosti. Otac je sjedio za stolom, listao novine i pravio se da ne čuje ništa. To je bio njegov način – šutnja i povlačenje.

“Mama, pusti ga da kaže što ima”, pokušala sam tiho. Pogledala me oštro, kao da sam izdala obiteljsku tajnu. “Ti šuti, Ivana! Ti si uvijek bila na njegovoj strani!”

Dino je tada prvi put podigao pogled. Oči su mu bile crvene. “Ne volim više Eminu. Volim drugu ženu. Ne mogu više ovako.”

Majka se uhvatila za prsa kao da ju je pogodio metak. “Sram te bilo! Što će selo reći? Što će reći tvoja teta Ružica? Ljudi će misliti da smo te loše odgojili!”

Dino je ustao i otišao u svoju sobu. Vrata su zalupila tako jako da su se slike na zidu zatresle. Ja sam ostala stajati s majkom u kuhinji, gledajući kako joj ruke drhte dok traži tablete za smirenje.

Tako je sve počelo. Dino i Emina su bili u braku sedam godina. Svi su ih smatrali savršenim parom – ona učiteljica, on inženjer, dvoje djece, stan na Dobrinji. Ali ja sam znala da Dino već godinama nije sretan. Sve češće bi mi šapnuo na kavi: “Ivana, ne mogu više. Guši me ova laž.” Kad mi je prvi put priznao da voli drugu ženu, Mirelu iz firme, nisam ga osuđivala. Samo sam ga pitala ima li snage za ono što slijedi.

Majka nije imala razumijevanja. Za nju je brak bio svetinja, a razvod sramota koju treba pod svaku cijenu izbjeći. Kad je Dino napokon skupio hrabrosti i rekao Emini istinu, ona je plakala danima. Djeca su osjećala napetost, nisu razumjela zašto tata više ne spava kod kuće.

Jednog dana, dok sam sjedila s majkom na balkonu, pokušala sam joj objasniti: “Mama, Dino nije sretan. Zar ti nije važnije da ti sin bude sretan nego da svi misle kako smo savršena obitelj?”

Pogledala me s tugom i bijesom: “Ti si premlada da bi razumjela. Ljubav prođe, ali obitelj ostaje. Što će biti s djecom? S Eminom? Ona nema nikoga osim nas!”

Nisam znala što reći. Znam da Emina nema roditelje, znam da joj je teško. Ali zar Dino treba žrtvovati svoj život zbog tuđih očekivanja?

Kad se saznalo za Mirelu, selo je brujalo od tračeva. Teta Ružica nije dolazila na kavu mjesecima. Otac je još više šutio. Majka je svima pričala kako je Mirela “rasturačica brakova” i kako će ona sve učiniti da ih rastavi.

Jedne večeri Dino me nazvao: “Ivana, ne mogu više izdržati. Mama mi prijeti da će me izbrisati iz života ako se razvedem. Emina plače svaki dan. Djeca me gledaju kao stranca. A ja… ja samo želim biti sretan. Zar to tražim previše?”

Nisam imala odgovor. Samo sam ga slušala dok plače.

Mirela mu je bila podrška, ali i ona je osjećala teret osude. Njena majka joj je rekla: “Zašto ti treba muškarac koji ima djecu? Nikad nećeš biti prva.” Mirela je šutjela i čekala Dinu da donese odluku.

Kad je napokon predao papire za razvod, majka ga je izbacila iz kuće. “Nemaš ti više ovdje što tražiti! Srami se!”

Emina nije htjela razgovarati s njim mjesecima. Djeca su vikendom dolazila kod njega i Mirele, ali uvijek potiho, kao da rade nešto loše.

Ja sam ostala između svih – majke koja me optuživala da podržavam brata u “grijehu”, oca koji se povukao u svoj svijet i brata koji se borio za pravo na sreću.

Godine su prošle. Dino i Mirela su dobili dijete. Emina se polako oporavila i pronašla posao u drugom gradu. Djeca su odrasla i počela shvaćati što se dogodilo.

Majka nikad nije oprostila Dini. Na obiteljskim okupljanjima uvijek bi sjedila ukočeno, gledajući unuke iz prvog braka kao podsjetnik na ono što je izgubila.

Ponekad se pitam – jesmo li mi Balkanci toliko vezani za mišljenje drugih da zaboravljamo na vlastitu sreću? Koliko života mora biti uništeno zbog tuđih očekivanja?

Možda će mi netko od vas reći: Je li bolje živjeti u laži zbog mira u kući ili riskirati sve zbog ljubavi? Što biste vi napravili na Dinovom mjestu?