Očeva sjena: Kada obitelj postane teret
“Lucija, imaš li još koju marku? Znaš da mi treba za cigarete…” Otac stoji na vratima moje male kuhinje, pogleda koji ne trpi odbijanje. U rukama držim sina, još uvijek u pidžami, dok voda za kavu ključa. U meni vrije bijes i nemoć. “Tata, znaš da sam na porodiljnom. Imam taman za pelene i mlijeko. Ne mogu ti više davati.” On odmahne rukom, kao da sam mu rekla nešto uvredljivo. “Uvijek si bila škrta. Da ti nije mene, ne bi ni imala gdje živjeti!”
Sjećam se dana kad sam rodila Leona. Majka je umrla prije tri godine, a otac je tada već bio drugačiji čovjek – ogorčen, često pijan, bez posla. Pristala sam da živimo zajedno jer nisam imala gdje. Stan je bio njegov, ali ja sam ga održavala, kuhala, čistila, plaćala režije od svoje male naknade. Prvih mjeseci nakon poroda bila sam zahvalna što imam krov nad glavom. Ali ubrzo su počeli zahtjevi: “Daj mi za pivo, treba mi za kladionicu, posudi mi za dugove…” Svaki put kad bih rekla ne, slijedila bi tišina ili prijetnja: “Možeš ti ići ako ti ne paše!”
Jedne večeri, dok sam uspavljivala Leona, čula sam kako otac viče na telefon: “Moja kćerka je nezahvalna! Sve joj dajem, a ona meni ništa!” Suze su mi navrle na oči. Nisam imala kome reći koliko me boli ta nepravda. Prijateljice su se povukle kad sam ostala trudna bez muža. Sestra živi u Njemačkoj i javlja se samo kad joj treba nešto iz Hrvatske. Osjećala sam se kao da sam zarobljena u vlastitom domu.
Jednog jutra, dok sam hranila Leona, otac je banuo u kuhinju s novim zahtjevom: “Lucija, treba mi tvoja kartica. Moram podignuti nešto s bankomata.” Pogledala sam ga u oči: “Tata, ne mogu ti dati karticu. To je novac za dijete.” Počeo je vikati: “Ti si sebična! Da nije mene, bila bi na ulici!” Leon se rasplakao od buke. Tada sam prvi put osjetila kako mi nešto puca iznutra.
Navečer sam sjela za stol s papirom i olovkom. Zbrojila sam sve što sam mu dala u zadnjih šest mjeseci – više od tri tisuće kuna. Novac koji sam štedjela za Leonovu zimsku jaknu i pelene nestao je u njegovim džepovima. Pitala sam se: gdje je granica između pomoći ocu i dopuštanja da me iskorištava? Je li ljubav prema roditelju razlog da trpim poniženja?
Sljedećih dana pokušavala sam izbjeći sukobe. Doručkovali smo u tišini, Leon je puzao po podu dok sam ja razmišljala o svakom svom potezu. Otac je sve češće dolazio kući kasno, pijan, ostavljao nered i galamio na mene zbog sitnica. Jedne večeri pronašla sam ga kako prevrće moju torbu tražeći novčanik. “Tata! Što to radiš?” On me pogledao bez srama: “Treba mi za cigarete!”
Te noći nisam spavala. Gledala sam Leona kako mirno diše i shvatila da više ne mogu ovako. Sljedećeg jutra nazvala sam prijateljicu Anu, jedinu koja mi se još javljala. “Ana, ne mogu više izdržati s tatom. Iscrpljuje me svaki dan.” Ana je šutjela nekoliko sekundi pa rekla: “Lucija, imaš pravo na mir. Razmisli o tome da odeš kod mene dok ne pronađeš nešto svoje.”
Ali kamo ću s djetetom? Kako ću platiti stanarinu? Otac je to znao i zato me držao u šaci.
Jednog popodneva došao je kući ranije nego inače. Sjela sam nasuprot njega i rekla: “Tata, moramo razgovarati. Ne mogu ti više davati novac. Ako nastaviš ovako, Leon i ja ćemo otići.” Pogledao me hladno: “Idi ako hoćeš! Meni nitko nije pomagao kad mi je bilo teško!” Osjetila sam kako mi srce lupa u grlu.
Te večeri spakirala sam nekoliko stvari za Leona i sebe. Otišla sam kod Ane na kauč. Otac me nije ni nazvao.
Prvih dana kod Ane osjećala sam olakšanje, ali i krivnju – kao da sam izdala vlastitu krv. No svaki put kad bih pogledala Leona kako mirno spava bez vike i stresa, znala sam da sam napravila pravu stvar.
Nakon tjedan dana otac me nazvao: “Vratit ćeš se kad shvatiš koliko ti trebam!” Nisam odgovorila.
Danas radim pola radnog vremena u jednoj trgovini i polako skupljam novac za svoj stan. Otac mi se više ne javlja osim kad mu treba nešto posuditi – ali sada znam reći ne.
Ponekad se pitam: Je li ljubav prema roditelju opravdanje za žrtvovanje vlastite sreće? Gdje završava obiteljska dužnost, a počinje pravo na vlastiti život? Što biste vi učinili na mom mjestu?