„Ako me voliš, daj otkaz!“ – Moj muž ne može podnijeti moj uspjeh
„Ako me voliš, daj otkaz! Ne mogu više ovako, ne osjećam se kao muškarac pored tebe!“
Dario je stajao nasred kuhinje, ruke su mu drhtale dok je stiskao šalicu kave. Pogled mu je bio tvrd, ali u očima sam vidjela nešto što nisam prepoznala – možda strah, možda sram. Naša kćerka Lana je u susjednoj sobi slagala Lego kockice, a meni se činilo da cijeli svijet stoji na tankoj niti.
„Dario, molim te, nemoj opet… Znaš koliko mi znači moj posao. Znaš koliko sam se trudila da dođem do ovoga“, pokušala sam mirno, ali glas mi je zadrhtao.
„Znam, ali ja više ne mogu! Svi mi se smiju. Tvoj otac me gleda kao zadnjeg jadnika. Tvoje kolegice… svi znaju da ti zarađuješ više od mene! Što sam ja tebi? Dadilja? Kuharica?“, povisio je ton.
Sjetila sam se dana kad smo se upoznali u srednjoj školi u Osijeku. Dario je bio najpopularniji dečko u razredu, uvijek okružen prijateljima, uvijek pun samopouzdanja. Ja sam bila ona tiha, povučena djevojka koja je voljela knjige i sanjala o velikim stvarima. Nikad nisam mislila da ću ga osvojiti. Ali jesam. I voljela sam ga svim srcem.
Nakon fakulteta, Dario je ostao raditi u lokalnoj firmi za prodaju automobila. Ja sam se zaposlila u jednoj IT tvrtki u Zagrebu. Preselili smo se, rodila se Lana. Sve je izgledalo kao iz bajke – dok nisam dobila promaknuće. Odjednom sam donosila više novca kući nego on. Počeli su sitni komentari: „Ti si sad gazda“, „Tko nosi hlače u ovoj kući?“, „Što će reći ljudi?“
Moja mama, Jasna, uvijek je govorila: „Muškarac mora biti glava kuće.“ Ali ja nisam željela živjeti po starim pravilima. Htjela sam biti uzor Lani, pokazati joj da žena može biti uspješna i voljena.
Ali Dario nije mogao podnijeti tu promjenu.
Jedne večeri, nakon što je Lana zaspala, sjeli smo za stol. Dario je šutio dugo, a onda izgovorio ono što me slomilo:
„Ili tvoj posao ili ja. Ne mogu više biti tvoj ukras.“
Osjetila sam kako mi srce puca na tisuću komadića. Zar je moguće da ljubav nestane zbog novca? Zar je moguće da deset godina zajedničkog života nestane zbog ponosa?
Pokušala sam razgovarati s njim:
„Dario, nije stvar u novcu. Volim te zbog onoga što jesi, ne zbog tvoje plaće. Zajedno smo prošli sve – i kad smo imali samo kruh i paštetu, i sad kad možemo otići na more kad poželimo.“
On je samo odmahnuo glavom:
„Ti to ne razumiješ. Svaki put kad dođem na roštilj kod tvojih roditelja, osjećam se kao da sam višak. Tvoj tata me gleda kao da sam propalica. A kolege na poslu mi dobacuju: ‘Eto ti emancipacije.’ Ja više ne znam tko sam.“
Nisam znala što reći. Osjećala sam krivnju jer sam uspjela. Osjećala sam ljutnju jer me tjera da biram između njega i sebe.
Sljedećih dana atmosfera u kući bila je ledena. Lana je osjetila napetost i počela me pitati zašto tata više ne dolazi po nju u vrtić.
Jedne subote otišla sam kod mame po savjet. Sjele smo za kuhinjski stol, ona je rezala kruh i gledala me ispod oka.
„Znaš, Ana,“ rekla je tiho, „nije lako muškarcu kad žena preuzme sve. Ali ni ti ne smiješ zaboraviti sebe. Ako sad popustiš, uvijek ćeš biti ta koja se odriče.“
Vratila sam se kući još zbunjenija. Dario me čekao u dnevnoj sobi.
„Jesi odlučila?“ pitao je bez uvoda.
„Ne mogu dati otkaz“, rekla sam tiho. „To nisam ja. Ako me voliš, moraš me voljeti cijelu – i moju snagu i moje slabosti.“
Dario je ustao i otišao iz stana bez riječi.
Te noći nisam spavala. Razmišljala sam o svemu što smo prošli – o prvim poljupcima na Dravi, o Lani kad je prvi put prohodala, o svim sitnim srećama i velikim tugama koje smo dijelili.
Sljedećih tjedan dana Dario nije dolazio kući. Lana je plakala svaku večer prije spavanja.
Jedne večeri zazvonio mi je mobitel. Bio je to Dario.
„Ana… Žao mi je. Treba mi vremena da shvatim tko sam bez tog glupog ponosa.“
Plakala sam dugo nakon tog razgovora.
Danas još uvijek ne znam što će biti s nama. Dario se vratio kući, ali sve je drugačije. Idemo na bračno savjetovanje. Ponekad mislim da ćemo uspjeti, ponekad mislim da smo gotovi.
Ali jedno znam – neću se više odricati sebe zbog tuđeg ponosa.
Pitam vas: Je li ljubav dovoljna kad ponos stoji između vas? Koliko žena još mora birati između sebe i obitelji?