Iznenađenje na Baby Showeru: Istina Koja Mi Je Slomila Srce

“Ivana, jesi li sigurna da želiš da baš svi dođu?” Lejla me pitala dok je slagala plave i bijele balone po dnevnom boravku. Osjetila sam kako mi srce brže kuca, ne zbog uzbuđenja, već zbog nekog neobjašnjivog nemira koji me pratio posljednjih dana. “Svi osim Dine. On je rekao da će doći kasnije, znaš kakav je s poslom,” odgovorila sam, pokušavajući zvučati opušteno.

Lejla me pogledala ispod obrva, kao da nešto zna, ali nije ništa rekla. Gosti su počeli pristizati, smijeh i žamor ispunili su stan. Moja mama, Jasna, donijela je domaće kolače, a Lejlin brat Emir je već s vrata počeo pričati viceve. Sve je izgledalo savršeno, ali osjećala sam se kao da stojim na rubu litice.

Nakon što smo otvorile poklone, Lejla je ustala i rekla: “Imam jedno posebno iznenađenje za Ivanu!” Svi su zapljeskali, a ona je iz torbe izvadila malu kutiju i pružila mi je. Otvorila sam je i unutra pronašla narukvicu s ugraviranim datumom – 15. lipnja 2024. Zbunjeno sam pogledala Lejlu. “To je dan kad si saznala da si trudna, zar ne?” upitala je nježno. Kimnula sam, ali nešto u njezinom pogledu bilo je čudno.

U tom trenutku, vrata su se naglo otvorila. Dino je ušao, zadihan, s buketom cvijeća. Svi su zapljeskali, ali Lejla je naglo utihnula. Dino me poljubio u obraz, ali osjetila sam hladnoću u njegovom dodiru. “Oprosti što kasnim, imao sam sastanak s klijentom,” rekao je, ali izbjegavao mi je pogled.

Nakon nekoliko minuta, Lejla me povukla u kuhinju. “Ivana, moram ti nešto reći. Ne mogu više šutjeti,” šaptala je, a ruke su joj drhtale. “Što je bilo?” upitala sam, osjećajući kako mi se želudac steže.

“Vidjela sam Dinu prošli tjedan u kafiću kod Skenderije. Bio je s nekom ženom. Držali su se za ruke. Nisam ti htjela ništa govoriti dok nisi bila sigurna, ali… Ivana, ona je trudna.”

Osjetila sam kako mi se svijet ruši. “Ne, to nije moguće. Dino me voli, čekamo dijete…” Glas mi je zadrhtao. Lejla me zagrlila, a suze su mi navrle na oči. “Znam da je teško, ali morala sam ti reći. Zaslužuješ znati istinu.”

Vratile smo se u dnevni boravak, ali više ništa nije bilo isto. Dino je sjedio s mobitelom, povremeno krišom gledajući prema vratima. Gosti su primijetili napetost, ali nitko nije ništa pitao. Moja mama me zabrinuto gledala, ali samo sam odmahnula glavom.

Nakon što su svi otišli, ostali smo Dino i ja sami. Sjela sam nasuprot njega, osjećajući kako mi srce lupa kao ludo. “Dino, moramo razgovarati.”

Pogledao me, ali nije rekao ništa. “Znam za drugu ženu. Znam da je trudna. Kako si mogao?” Glas mi je bio tih, ali odlučan.

Dino je spustio glavu. “Ivana, nisam htio da saznaš ovako. Sve je izmaklo kontroli. Ona… Mirela je iz firme. Nije bilo planirano. Nisam znao kako da ti kažem.”

Osjetila sam kako mi se tijelo trese. “A naše dijete? Naš život? Jesi li ikad mislio na mene?”

“Jesam, Ivana, ali… pogriješio sam. Ne znam što da radim. Volim te, ali…” Glas mu je zadrhtao.

“Ali što? Hoćeš li biti otac dvoje djece s dvije žene? Hoćeš li živjeti dvostruki život?”

Dino je šutio. U tom trenutku, sve moje iluzije su nestale. Znala sam da moram biti jaka, zbog sebe i zbog djeteta koje nosim.

Sljedećih dana, mama me nije ispuštala iz vida. Lejla je dolazila svaki dan, donosila mi juhu i pokušavala me nasmijati. Dino je odlazio na posao i vraćao se kasno, izbjegavajući razgovor. Jedne večeri, dok sam gledala stare slike s našeg vjenčanja, shvatila sam da više ne mogu živjeti u laži.

Pozvala sam Dinu u dnevni boravak. “Dino, odlučila sam. Odlazim kod mame dok ne rodim. Trebam mir. Ti odluči što ćeš sa svojim životom, ali ja više ne mogu biti dio ovoga.”

Pogledao me s tugom, ali nije me pokušao zaustaviti. Spakirala sam nekoliko stvari i otišla kod mame. Prvi put nakon dugo vremena, osjetila sam olakšanje. Bilo je teško, ali znala sam da sam napravila pravu stvar.

Mjeseci su prolazili. Rodila sam zdravog dječaka, Luku. Dino je dolazio povremeno, donosio pelene i igračke, ali više nije bio dio mog života. Mirela je rodila djevojčicu. Čula sam da su zajedno, ali nisam osjećala ni ljubomoru ni mržnju. Samo tugu zbog svega što smo izgubili.

Lejla je ostala uz mene, kao sestra koju nikad nisam imala. Mama je bila moj oslonac. Naučila sam da život nije uvijek onakav kakav smo planirali, ali da uvijek možemo pronaći snagu u sebi.

Ponekad, dok gledam Luku kako spava, pitam se: Jesam li mogla nešto promijeniti? Jesam li trebala oprostiti Dini ili sam napravila pravu stvar? Može li se ljubav obnoviti nakon izdaje ili je bolje krenuti dalje? Što vi mislite?