Miris izdaje: Kad je parfem otkrio istinu o mom braku
“Zašto mirišeš na nju, Damire?” riječi su mi izletjele iz usta prije nego što sam ih uspjela zadržati. Stajala sam na pragu dnevnog boravka, još uvijek u kaputu, dok su mi kapi kiše klizile niz čelo. Damir je sjedio na kauču, s daljinskim u ruci, ali pogled mu je bio prikovan za mene, kao da sam upravo upala u njegovu najgoru noćnu moru.
“O čemu ti pričaš, Lana?” pokušao je zvučati opušteno, ali glas mu je zadrhtao. Zrak u stanu bio je gust od nepoznatog parfema – slatkasto-cvjetnog, s notom jasmina i sandalovine. Taj miris nije bio moj. Niti sam ga ikada koristila. Kao konzultantica za parfeme, moj nos je bio moj alat, moj ponos, ali sada je postao moj neprijatelj.
“Nemoj me lagati! Znam svaki tvoj miris, svaku tvoju naviku. Ovaj parfem… nije tvoj. Nije ni moj. Čiji je?”
Damir je ustao, pokušavajući me zagrliti, ali ja sam se povukla. Osjetila sam kako mi srce lupa u grlu, a ruke mi drhte. U tom trenutku, sve što sam znala o njemu – o nama – počelo se raspadati.
“Lana, umorna si od puta. Možda si umislila…”
“Ne umišljam! Znaš da ne umišljam! Moj nos nikad ne griješi!” viknula sam, a glas mi je pukao. Sjetila sam se svih onih večeri kad bi kasnio s posla, svih poruka koje bi brzo izbrisao s mobitela, svih iznenadnih poslovnih putovanja. Sve mi se odjednom činilo kao dio slagalice koju nisam željela složiti.
Sjedila sam na rubu kreveta te noći, zureći u prazno. Damir je spavao na kauču. U glavi su mi odzvanjale riječi moje majke: “Lana, brak je kompromis, ali nikad ne smiješ izgubiti sebe.” Jesam li izgubila sebe? Jesam li predugo zatvarala oči pred očitim?
Sljedećih dana pokušavala sam se ponašati normalno. Na poslu sam savjetovala klijentice o novim mirisima za proljeće, smješkala se i glumila sigurnost. Ali čim bih zatvorila vrata svog ureda, osjećala bih kako mi suze naviru na oči. Moja najbolja prijateljica Mirela primijetila je da nešto nije u redu.
“Lana, što se događa? Izgledaš kao da nisi spavala tjednima.”
Pogledala sam je i slomila se: “Mirela, mislim da me Damir vara. Osjetila sam parfem druge žene u našem stanu. Znam da nisam luda.”
Mirela me zagrlila: “Znaš što ti je činiti. Ne smiješ to prešutjeti. Moraš razgovarati s njim – ili ga ostaviti. Zaslužuješ istinu.”
Te večeri odlučila sam suočiti Damira. Djeca su već spavala; tišina stana bila je teža nego ikad.
“Damire, ne mogu više ovako. Trebam znati istinu. Tko je ona? Koliko dugo ovo traje?”
Pogledao me očima punim krivnje i tuge. “Lana… nisam htio da saznaš ovako. Sve je počelo slučajno… kolegica s posla, Ivana… Bio sam slab, glup… Ali ništa mi ne znači kao ti i naša obitelj. Molim te, oprosti mi!”
Osjetila sam kako mi se svijet ruši pod nogama. Ivana – znala sam tko je ona. Viđala sam je na firmama zabavama; uvijek nasmijana, uvijek blizu Damira.
“Oprosti? Kako da ti oprostim kad si me izdao? Kad si izdao našu djecu? Našu obitelj?”
Damir je plakao prvi put otkad ga znam. Ali njegove suze nisu mogle isprati bol koju sam osjećala.
Sljedećih tjedana živjeli smo kao stranci pod istim krovom. Djeca su osjećala napetost; naš sin Filip počeo se povlačiti u sebe, a kćerka Sara postavljala pitanja na koja nisam imala odgovore.
Moji roditelji su dolazili češće nego inače. Mama bi mi kuhala omiljenu juhu i šaptala: “Ne moraš ostati zbog djece ako nisi sretna.” Tata bi samo sjedio i šutio, ali njegov pogled govorio je više od riječi.
Jedne večeri Filip je došao do mene: “Mama, zašto si tužna? Tata te povrijedio?”
Nisam znala što reći djetetu od deset godina. Samo sam ga zagrlila i obećala mu da ću uvijek biti tu za njega i Saru.
Nakon mjesec dana odlučila sam: Damir mora otići. Nisam mogla živjeti u laži, nisam mogla dopustiti da moja djeca misle da je normalno trpjeti izdaju.
Damir se iselio tiho, bez velikih scena. Djeca su plakala; ja sam plakala još više kad su zaspali.
Prošlo je nekoliko mjeseci otkako smo sami. Naučila sam ponovno disati bez straha od novih laži. Naučila sam voljeti sebe – i svoju djecu – više nego što sam ikad voljela Damira.
Ponekad se pitam: Je li bolje znati istinu, ma koliko boljela? Ili bi bilo lakše živjeti u laži? Što biste vi učinili na mom mjestu?