Nasljedstvo koje je razdvojilo moju obitelj: Istina iza vrata stare vile
“Jesi li ti normalna, Jasmina? Jesi li ti svjesna što si napravila?” Dario je stajao nasred dnevnog boravka, lice mu je bilo crveno, a ruke su mu drhtale dok je držao pismo koje nam je promijenilo život. Na stolu je ležao ključ od stare vile na Mejtašu, a ja sam osjećala kako mi srce lupa kao da će iskočiti iz grudi.
“Nisam ja ništa napravila! Milena je to odlučila, ne ja!” viknula sam, ali moj glas je zvučao slabašno, gotovo kao šapat. U tom trenutku, kroz prozor se čuo lavež pasa i škripa automobila – susjedi su već znali. Vijest se širila brže od požara: Jasmina i Dario naslijedili su Mileninu vilu!
Milena je bila naša susjeda više od dvadeset godina. Udovica, bez djece, uvijek s osmijehom i toplom riječju za svakoga. Pomagala sam joj nositi vrećice, Dario joj je popravljao bojler kad bi zima stisla. Nikad nismo očekivali ništa zauzvrat. Kad je umrla, mislili smo da će sve ostaviti svojoj sestri Ruži ili nećaku Ivanu iz Zagreba. Ali ne – odvjetnik nam je pročitao oporuku: “Svu svoju imovinu ostavljam Jasmini i Dariju Perić, koji su mi bili obitelj kad mi nitko drugi nije bio.”
Od tog trenutka naš život se pretvorio u pakao.
Prvo su došli novinari. “Gospođo Perić, jeste li vi nagovorili Milenu da vas stavi u oporuku?” “Što kažete na optužbe da ste iskoristili staricu?” Nisam znala što reći. Dario je šutio, gledao me kao stranca. Počeli smo se svađati oko sitnica – tko će odgovarati na pozive, tko će otići do trgovine. Čak i naša kćerka Lana počela je izbjegavati kuću.
Onda su došli Ruža i Ivan. Sjeli su u našu kuhinju kao sudije.
“Jasmina, znaš li ti koliko je Milena patila zadnjih godina? Gdje si bila kad joj je trebalo društvo?” Ruža me gledala ledeno.
“Bila sam tu! Svaki dan sam joj nosila ručak! Dario joj je popravljao sve po kući!”
Ivan je lupio šakom o stol: “To nije razlog da vam ostavi sve! To nije pošteno! Mi smo joj krv!”
Nisam znala što reći. Osjećala sam se krivom, iako nisam znala zašto. Dario je šutio, gledao kroz prozor kao da ga se sve to ne tiče.
Tjedni su prolazili, a mi smo živjeli pod povećalom. Ljudi su nas ogovarali u pekari, u crkvi, čak i na roditeljskim sastancima. Lana je plakala jer su joj prijatelji rekli da smo “lopovi”. Ja sam noćima ležala budna, pitajući se jesmo li pogriješili što smo prihvatili nasljedstvo.
Jedne večeri, dok sam sjedila sama u vili, začula sam škripu vrata. Ušla je Ruža, bez najave.
“Znaš li ti što znači biti obitelj?” pitala me tiho.
“Znam… ali nisam ja kriva što nas je Milena izabrala. Nikad nisam tražila ništa od nje.”
Ruža je sjela nasuprot mene i zaplakala. “Možda si joj ti bila bolja obitelj nego mi svi zajedno… Ali boli me. Boli me jer sam izgubila sestru, a sad gubim i uspomenu na nju.”
Tada sam prvi put shvatila da ovo nije samo pitanje novca ili imovine. Ovo je bila borba za ljubav, za priznanje, za osjećaj pripadnosti.
Dario i ja smo se udaljili. Počeo je više raditi, kasno dolaziti kući. Jedne noći sam ga pitala:
“Dario, jesi li sretan? Jesi li zadovoljan ovim što imamo?”
Pogledao me umorno: “Ne znam više što osjećam. Sve što smo imali prije ove vile – nestalo je. Kao da nas je ova kuća proklela.”
Počeli smo razmišljati o prodaji vile. Ali svaki put kad bih prošla kroz hodnike i vidjela Milenine slike na zidovima, osjećala sam njezinu prisutnost. Kao da mi šapće: “Ne odustaj od onoga što si zaslužila.” Ali što sam točno zaslužila?
Jednog dana Lana mi je rekla: “Mama, možeš li samo biti opet ona stara ti? Ne treba nam vila ako ćemo biti nesretni.”
Te riječi su me pogodile jače nego bilo koja optužba ili članak u novinama.
Na kraju smo odlučili – vila će biti otvorena za sve koji su voljeli Milenu. Organizirali smo večeru za susjede i rodbinu. Ruža i Ivan su došli prvi put bez ljutnje u očima. Pričali smo o Mileni, smijali se i plakali zajedno.
Možda nikad neću znati zašto nas je izabrala. Možda nikad neću moći ispraviti sve rane koje su nastale zbog ovog nasljedstva. Ali znam jedno: ljubav i povjerenje vrijede više od bilo koje vile ili milijuna.
Ponekad se pitam – bi li vi prihvatili takvo nasljedstvo da znate koliko boli može donijeti? Je li moguće sačuvati obitelj kad novac uđe u kuću?