Nova žena mog sina razbila je našu obitelj: Može li se povjerenje ikada vratiti?
“Zašto me više ne zoveš, Ivane?” pitala sam drhtavim glasom, gledajući svog unuka preko ekrana mobitela. Njegove oči su bježale, a iza njega se u hodniku na trenutak pojavila Sanja, nova žena mog sina. Osjetila sam hladnoću u njenom pogledu, kao da joj smetam čak i kroz ekran.
Sve je počelo prije tri mjeseca, kad sam odlučila dati Ivanu nešto novca za rođendan. Nisam ga mogla vidjeti zbog posla i škole, pa sam zamolila svog sina, Tomislava, da mu preda omotnicu. “Naravno, mama, ne brini,” rekao je Tomislav, uvijek na brzinu, uvijek između dva sastanka. Povjerovala sam mu, kao što sam uvijek vjerovala.
Tjedan dana kasnije, sjela sam s Ivanom na kavu u parku. “Jesi li dobio ono što sam ti poslala?” upitala sam ga tiho. Pogledao me zbunjeno: “Što si mi poslala, bako?” U tom trenutku mi je srce preskočilo. Nisam htjela praviti scenu pred njim, pa sam promijenila temu i nasmiješila se. Ali u meni je nešto puklo.
Navečer sam nazvala Tomislava. “Sine, jesi li dao Ivanu onaj novac?”
S druge strane tišina, pa uzdah: “Mama, zaboravio sam… Sanja je rekla da nije primjereno da mu daješ novac bez dogovora s nama. Ona misli da ga to razmažuje.”
Osjetila sam kako mi se suze slijevaju niz lice. “Ali to je moj unuk… Samo sam htjela…”
“Mama, molim te, poštuj nas. Sanja i ja želimo odgajati Ivana na svoj način,” rekao je Tomislav i prekinuo poziv.
Od tog dana sve se promijenilo. Pozivi su postali rjeđi. Ivan više nije dolazio kod mene vikendom. Kad bih nazvala, Sanja bi se javila i rekla: “Zauzeti smo, javit ćemo se.” Počela sam osjećati kao da sam višak u vlastitoj obitelji.
Jednog dana susrela sam susjedu Mariju na tržnici. “Jesi li dobro? Nisi s Ivanom već dugo?” pitala me zabrinuto.
“Ne znam što se događa… Nova snaha… Sve je drugačije,” priznala sam kroz suze.
Marija je uzdahnula: “Znaš, i moja kćerka ima problema sa snahom. Danas su mladi drugačiji. Sve mora biti po njihovom.”
Te riječi su me pogodile. Je li moguće da gubim svoju obitelj zbog nekih novih pravila? Zar ljubav i povjerenje više ništa ne znače?
Pokušala sam razgovarati sa Sanjom. Pozvala sam ih na ručak za Uskrs. Došli su, ali atmosfera je bila napeta kao nikad prije. Sanja je cijelo vrijeme šutjela, a Tomislav je gledao u mobitel.
Kad smo ostali same u kuhinji, skupila sam hrabrost: “Sanja, osjećam da me izbjegavate. Jesam li nešto pogriješila?”
Pogledala me ravno u oči: “Vi ste dobra baka, ali morate shvatiti da Ivan sada ima roditelje koji odlučuju o njegovom odgoju. Ne želimo da ga netko razmazi ili mu daje poklone bez dogovora s nama. To nije dobro za njega.”
Osjetila sam kako mi se srce steže. “Ali ja ga volim… Samo želim biti dio njegovog života.”
Sanja je slegnula ramenima: “Morate prihvatiti da su se stvari promijenile.”
Taj ručak završio je u tišini. Ivan me zagrlio na odlasku, ali osjećala sam da ga gubim.
Dani su prolazili u samoći i tišini mog stana. Gledala sam stare fotografije – Ivan na biciklu, Ivan na moru sa mnom i Tomislavom dok je još bio mali. Gdje je nestala ta bliskost?
Jedne večeri nazvala me kći mog pokojnog brata, Ana: “Teta Ljiljana, moraš razgovarati s Tomislavom iskreno. Ne smiješ dopustiti da te netko izbriše iz života tvog unuka!”
Skupila sam snagu i otišla do njihova stana bez najave. Sanja mi je otvorila vrata s iznenađenjem.
“Molim te, Sanja… Samo pet minuta s Tomislavom,” zamolila sam.
Tomislav je došao do vrata, umoran i nervozan: “Mama, što sad?”
“Sine, ne želim se svađati. Samo želim biti baka svom unuku kao što si ti imao svoju baku. Znam da Sanja želi najbolje za Ivana, ali zar ne vidiš koliko mi nedostajete? Zar ne vidiš koliko Ivan voli provoditi vrijeme sa mnom?”
Tomislav je šutio dugo, a onda tiho rekao: “Ne znam što da radim… Sanja misli jedno, ti drugo… Ja samo želim mir u kući.”
“Mir nije kad svi šute i pate,” odgovorila sam kroz suze.
Ivan se pojavio iza njih i potrčao mi u zagrljaj: “Bako! Hoćeš li opet doći na moj nogomet?” Pogledala sam Sanju – prvi put nije ništa rekla.
Te večeri otišla sam kući s malom iskrom nade u srcu.
Ali ništa više nije bilo isto. Povjerenje je bilo narušeno. Dani su prolazili između rijetkih poziva i kratkih susreta na ulici.
Pitam se svaku večer: Jesam li pogriješila što sam pokušala biti prisutna u životu svog unuka? Može li se ljubav između bake i unuka obnoviti kad netko treći odluči drugačije? Što biste vi učinili na mom mjestu?