Rachun iz džepa: Istina koja mijenja sve
Ruke su mi drhtale dok sam izvlačila komad papira iz unutarnjeg džepa njegovog tamnoplavog sakoa. Prvo sam pomislila da je opet zaboravio neki račun iz dućana, ali ova kartica bila je previše glatka, presavijena uredno na tri dijela. Pogled mi je zapeo za logo – butik hotel uz Savu, onaj što ga stalno reklamiraju kao mjesto za zaljubljene, vikende za dvoje, bijeg od svakodnevice. Srce mi je preskočilo otkucaj kad sam pročitala: “Paketić ‘Love Story’ – apartman, kasni check-out, degustacijska večera za dvoje, boca prosecca u sobi, doručak x2.” Datum? Prošli mjesec.
U tom trenutku, svijet mi se srušio. Nisam znala dišem li ili samo stojim kao kip u našoj maloj kupaonici u Novom Zagrebu. Sve što sam znala o našem braku, o našem životu s dvoje djece, o zajedničkim kreditima i subotnjim ručkovima kod njegove mame, odjednom je postalo upitno.
“Ivana! Jesi vidjela gdje su mi ključevi od auta?” začuo se njegov glas iz hodnika. U trenu sam sakrila račun pod ručnike i pokušala zvučati normalno: “Nisam, pogledaj na komodi!” Glas mi je bio viši nego inače. On je ušao, pogledao me onim svojim umornim očima i prošao dalje. Nije ništa primijetio.
Cijeli dan sam provela kao na iglama. Djeca su se svađala oko crtanih filmova, a ja sam samo gledala kroz prozor, pokušavajući pronaći smisao u svemu. U glavi su mi se rojile slike: on i neka žena u hotelskoj sobi, smiju se, nazdravljaju proseccoom, dok ja kod kuće perem njegove košulje i planiram što ćemo kuhati za vikend.
Navečer, kad su djeca zaspala, sjela sam za kuhinjski stol s računom ispred sebe. Nisam mogla više izdržati.
“Dario, moramo razgovarati,” rekla sam tiho kad je ušao u kuhinju.
Pogledao me zbunjeno: “Što je bilo?”
Gurnula sam mu račun preko stola. Gledao ga je nekoliko sekundi, a onda podigao pogled prema meni. Lice mu je problijedjelo.
“Ivana… nije ono što misliš…”
“Što onda jest?” glas mi je bio hladan kao led.
Počeo je nešto mucati o poslovnim partnerima, o tome kako su slavili sklapanje ugovora i kako je to bio poklon od firme. Ali na računu je jasno pisalo: “Love Story – vikend za dvoje”.
“Zašto nisi rekao? Zašto si lagao gdje si bio taj vikend? Rekao si da ideš kod Gorana na pecanje!”
Dario je šutio. Vidjela sam da nema opravdanja. Suze su mi navrle na oči, ali nisam htjela plakati pred njim. Nisam htjela biti slaba.
Te noći nisam spavala. Gledala sam ga kako spava na kauču u dnevnoj sobi i pitala se gdje smo pogriješili. Jesam li ja kriva što se udaljio? Jesam li previše vremena posvetila djeci i poslu, a premalo njemu? Ili je on jednostavno slab?
Sljedećih dana živjeli smo kao stranci. Djeca su osjećala napetost, pitali su me zašto tata ne spava u krevetu. Lagala sam im da tata ima puno posla i da mora rano ustajati.
Moja sestra Ana došla je jednog popodneva na kavu. Pogledala me i odmah znala da nešto nije u redu.
“Ivana, što se događa? Izgledaš kao da nisi spavala tjednima.”
Ispričala sam joj sve. Plakala sam kao dijete dok me grlila u našoj maloj kuhinji.
“Slušaj me dobro,” rekla je odlučno. “Nisi ti kriva što te prevario. On je taj koji je donio odluku. Sad moraš odlučiti što želiš dalje. Zbog sebe, ne zbog njega ili djece.”
Te riječi su mi odzvanjale u glavi danima. Dario se trudio popraviti stvari – kupovao mi cvijeće, nudio da idemo na bračno savjetovanje, obećavao da će biti bolji muž i otac. Ali povjerenje je bilo slomljeno.
Jedne večeri, dok su djeca crtala za stolom, sjela sam nasuprot njega.
“Dario, ne znam mogu li ti oprostiti. Ne znam mogu li opet vjerovati. Zaslužujem li ja život u kojem stalno sumnjam? Zaslužuju li to naša djeca?”
On je šutio, gledao u stol, a ja sam znala da odgovor moram pronaći sama.
Prošlo je nekoliko mjeseci otkako sam pronašla onaj račun. Još uvijek nismo donijeli konačnu odluku. Ponekad mislim da bih trebala otići i početi iznova, ali onda pogledam djecu i srce mi se slomi.
Možda će netko reći da sam slaba što još uvijek nisam otišla. Možda će netko reći da sam hrabra što pokušavam spasiti brak. Ali jedno znam – nitko ne može suditi dok ne prođe kroz isto.
Ponekad se pitam: Je li moguće ponovno vjerovati nakon izdaje? Može li ljubav preživjeti laži ili su one kraj svega?