Sjena druge žene: Priča o izgubljenom povjerenju
“Jesi li sigurna da si ga vidjela?” glas mi je drhtao dok sam gledala Senadu ravno u oči. Ona je samo slegnula ramenima, a pogled joj je bio pun sažaljenja. “Ma, Amra, ne bih ti ja ništa rekla da nisam sigurna. Bila je tu, kod vas, dok si ti bila kod majke. Plava kosa, visoke pete… Nisam je prije viđala.”
Te riječi su mi razbile srce. Dario i ja smo zajedno već petnaest godina. Prošli smo rat, izbjeglištvo, povratak, gradili sve iznova. Imamo dvoje djece, Lejlu i Tarika. Uvijek sam vjerovala da nas ništa ne može slomiti. Ali sada, dok sjedim na rubu kreveta i gledam njegovu stranu ormara, osjećam se kao da mi je cijeli svijet nestao ispod nogu.
Te noći nisam mogla spavati. Dario se vratio kasno, kao i obično posljednjih mjeseci. “Bio sam s Edinom na poslu, znaš da imamo rokove,” rekao je umorno skidajući jaknu. Nisam mu ništa rekla. Samo sam ga gledala i pokušavala pronaći tragove laži na njegovom licu. Ali Dario je bio miran, možda čak i previše miran.
Sljedećih dana sam postala opsjednuta. Provjeravala sam njegov telefon kad god bih mogla, slušala njegove razgovore kroz zatvorena vrata kupaonice. Svaki put kad bi zazvonio mobitel, srce bi mi preskočilo. Počela sam gubiti apetit, nisam mogla raditi, nisam mogla biti ni majka ni supruga kakva sam bila prije.
Jedne večeri, dok su djeca spavala, skupila sam hrabrost i pitala ga direktno:
“Dario, imaš li ti nekoga?”
Pogledao me kao da sam ga ošamarila. “Šta ti je? Jesi normalna? Odakle ti to?”
“Senada te vidjela s nekom ženom u našoj kući dok mene nije bilo. Ne laži me više!”
Dario je ustao naglo, bijesan. “Znaš li ti šta pričaš? Senada je uvijek bila ljubomorna na nas! Nikad joj ništa nije valjalo! Kako možeš više vjerovati njoj nego meni?”
Počela sam plakati. Nisam više znala kome da vjerujem – njemu ili vlastitim očima koje su svaki dan gledale kako se udaljavamo.
Sljedećih tjedana naš brak je bio hladan kao sarajevska zima. Dario je sve više vremena provodio vani, a ja sam se povlačila u sebe. Djeca su osjećala napetost; Lejla me pitala zašto tata više ne dolazi na večeru.
Jednog dana sam odlučila pratiti ga. Osjećala sam se jadno, ali nisam imala izbora. Vidjela sam ga kako izlazi iz auta ispred nekog stana na Grbavici. S njim je bila žena – visoka, plava, elegantna. Smijali su se dok su ulazili zajedno.
Vratila sam se kući slomljena. Te noći nisam spavala ni minute. Ujutro sam mu spakirala stvari i ostavila ih pred vratima.
Kad je došao kući i vidio kofere, samo je šutio. “Znači tako? Zbog tračeva i tvojih paranoja ćeš uništiti sve što smo gradili?” pitao je tiho.
“Ne zbog tračeva, Dario. Zbog istine koju nisi imao hrabrosti priznati. Vidjela sam vas zajedno. Zaslužujem barem istinu nakon svega ovoga.”
Dugo me gledao, oči su mu bile crvene od bijesa ili tuge – nisam znala. “Nije onako kako misliš…” počeo je, ali nisam ga pustila da završi.
“Dosta mi je laži! Ako si htio drugu ženu, mogao si mi to reći kao čovjek!”
Otišao je bez riječi. Djeca su plakala cijelu noć.
Sljedećih dana život mi se pretvorio u borbu za preživljavanje. Svi su znali za našu priču – u Sarajevu ništa ne ostaje tajna. Ljudi su šaputali iza leđa, neki su me sažalijevali, drugi osuđivali.
Najgore mi je bilo zbog djece. Tarik je postao povučen, Lejla ljuta na cijeli svijet. Pokušavala sam im objasniti da tata nije loš čovjek, ali ni sama više nisam vjerovala u to.
Jedne večeri došao je Dario da vidi djecu. Sjeli smo za isti stol po prvi put nakon dugo vremena.
“Amra… Žao mi je zbog svega. Nisam htio da ovako završi. Ona nije bila samo avantura… Bila je netko tko me slušao kad si ti bila zauzeta svime osim mene… Ali to nije opravdanje za ono što sam napravio vama.”
Nisam znala što da kažem. Suze su mi tekle niz lice.
“Možda sam pogriješila što sam te pustila tako lako,” prošaptala sam.
“Možda smo oboje pogriješili što smo zaboravili jedno na drugo,” odgovorio je tiho.
Nakon tog razgovora ništa više nije bilo isto. Naučila sam živjeti sama sa sobom i svojom boli. Djeca su polako prihvatila novu stvarnost.
Ponekad se pitam: Jesam li trebala oprostiti? Je li moguće ponovno izgraditi povjerenje kad jednom pukne? Što biste vi učinili na mom mjestu?