Dok ne ostavi njega, neće dobiti ni kune: Ispovijest jedne majke
“Ako ostaneš s njim, nemoj više računati na moju pomoć!”
Te riječi su mi gorjele na jeziku, ali kad sam ih izgovorila, kao da sam sama sebi presudila. Moja kćer Ivana stajala je ispred mene, oči joj pune suza, a ruke drhte kao da će se svakog trena slomiti. U tom trenutku, u našoj maloj kuhinji u Novom Zagrebu, između mirisa kave i starog stolnjaka, shvatila sam da sam možda napravila najveću grešku u životu.
Sve je počelo prije dvije godine, kad je Ivana upoznala Darija. Bio je tih, povučen, ali s nekom tamom u očima koju sam odmah osjetila. “Mama, on je drugačiji. S njim mogu biti svoja”, govorila mi je dok smo pile kavu na balkonu, gledajući tramvaje kako prolaze ispod nas. Nisam imala srca reći joj da me taj njegov pogled podsjeća na oca kojeg smo obje jedva preživjele.
Prvi znakovi problema pojavili su se brzo. Ivana je sve rjeđe dolazila kući, a kad bi došla, bila bi umorna, šutljiva. Pitala sam je što nije u redu, ali uvijek bi me uvjeravala da je sve dobro. “Dario puno radi, mama. Malo smo pod stresom zbog kredita.” Nisam vjerovala. Znam svoju kćer – kad laže, uvijek pogleda udesno.
Jedne večeri, dok sam slagala rublje, zazvonio je telefon. Bila je to njezina prijateljica Mirela. “Snježana, moram ti nešto reći… Ivana nije dobro. Dario viče na nju pred svima, vrijeđa je. Ona šuti i trpi. Bojim se za nju.”
Te noći nisam spavala ni minute. U glavi mi se vrtjela slika moje kćeri kako sjedi sama u stanu na Trešnjevci, dok Dario lupa vratima i viče. Sutradan sam otišla do nje. Otvorila mi je vrata s podočnjacima do poda i osmijehom koji nije dosezao oči.
“Mama, što radiš ovdje?”
“Došla sam vidjeti svoju kćer. Ne moraš ništa govoriti, sve vidim. Ivana, ne možeš tako živjeti!”
Pogledala me kao dijete koje je uhvaćeno u laži. “Mama, on nije loš čovjek… Samo ima problema na poslu. Sve će biti bolje kad prođe ova faza.”
Znala sam da laže sebi više nego meni.
Tjedni su prolazili, a Ivana je tonula sve dublje. Počela me moliti za novac – za režije, za hranu, za lijekove jer ju je stalno boljela glava. Dario je izgubio posao i počeo piti. Jednom sam ga srela ispred dućana s društvom iz kvarta – smijali su se glasno dok je on pio pivo iz boce.
“Dobar dan, Snježana!” rekao mi je s onim svojim podrugljivim osmijehom.
“Dobar dan, Dario,” odgovorila sam hladno i produžila dalje.
Te večeri sam sjela s mužem Zoranom za stol. “Ne mogu više gledati kako propada. Znaš li koliko smo joj novca dali zadnjih mjeseci? A on sjedi po cijele dane i pije!”
Zoran je samo slegnuo ramenima. “To je njezin izbor, Snježana. Možemo joj pomoći samo ako ona to želi.”
Ali ja nisam mogla gledati sa strane.
Sljedeći put kad me Ivana nazvala i zamolila za novac, srce mi se slomilo. “Mama, molim te… Nemamo za režije ovaj mjesec. Ako nam isključe struju…”
Duboko sam udahnula i rekla ono što me proganja svaku noć: “Ivana, dok god si s njim – ne mogu ti više pomoći. Neću gledati kako te uništavaš zbog njega. Ako ga ostaviš, dobit ćeš sve što ti treba – ali dok si s njim, ni kune više od mene!”
Nastao je muk na liniji. Čula sam samo njezino tiho jecanje.
“Znači tako? Ti bi radije da budem gladna nego da mi pomogneš?”
“Ne želim da budeš gladna! Želim da budeš slobodna!”
Spustila je slušalicu.
Od tada su prošla tri tjedna. Ne javlja se. Svaki dan gledam u mobitel i čekam poruku ili poziv. Zoran me gleda sa žaljenjem: “Možda si pretjerala…”
Ali što sam mogla? Gdje je granica između pomoći i uništavanja vlastitog djeteta? Ako joj nastavim davati novac, samo joj produljujem agoniju. Ako prekinem – možda će napokon skupiti snage i otići od njega.
Noću ležim budna i vrtim po glavi sve naše razgovore iz djetinjstva – kako me grlila kad bi pala s bicikla, kako smo zajedno pekle kolače za Božić, kako mi je šaptala tajne prije spavanja.
Sada šutim i čekam.
Jednog jutra zazvonilo je na vratima. Otvorila sam – Ivana stoji na pragu s torbom u ruci i uplakanim očima.
“Mama… mogu li ostati kod tebe neko vrijeme?”
Zagrlila sam je najjače što sam mogla.
Ali još uvijek me proganja pitanje: Jesam li bila dobra majka ili sam joj slomila srce? Gdje prestaje ljubav, a počinje sebičnost?
Što biste vi učinili na mom mjestu?