Testament na rođendanu: Kad slavlje postane drama
“Ako sad ne napišeš taj testament, ja više nisam tvoja majka!” – riječi su koje su mi odzvanjale u ušima dok sam gledala svoju kćer Lanu kako puše svjećice na torti. Soba je bila puna smijeha, balona i mirisa domaće pite od jabuka, ali meni se činilo kao da stojim na rubu provalije. Moja majka, Jasna, stajala je iza mene, stisnutih usana i pogleda koji nije trpio prigovor. Moj muž, Dario, razgovarao je s mojim bratom Ivanom o Dinamu i Zrinjskom, nesvjestan oluje koja se sprema.
“Mama, molim te, ne sad…” šapnula sam kroz zube, pokušavajući zadržati osmijeh za goste. Ali ona nije odustajala. “Ne znaš ti njega kao ja. Znam ja što govorim. On će ti sve uzeti kad-tad!”
Nikad nisam mislila da će moj život postati ovakva sapunica. Odrasla sam u Sarajevu, u obitelji gdje su se problemi gurali pod tepih, a istina se šaptala iza zatvorenih vrata. Kad sam se udala za Darija i preselila u Zagreb, vjerovala sam da ću napokon disati punim plućima. Ali prošlost je uvijek znala pronaći put do mene.
Rođendan moje Lani trebao je biti dan radosti. Pripremala sam sve tjednima: pozvala sam prijatelje iz škole, Darijevu sestru Marinu iz Splita, čak je i moj otac došao iz Mostara, iako je s mamom u vječnom ratu. Ali mama je uvijek znala kako pokvariti slavlje.
Nakon što su djeca pojela tortu i razbila pinjatu, povukla me u kuhinju. “Slušaj me dobro, Amra. Znaš da Dario ima dugove? Znaš li ti što bi bilo da tebe nema? Sve bi otišlo njemu! A on… on bi to sve prokockao!”
Osjetila sam kako mi srce lupa u grlu. Znala sam za Darijeve probleme s novcem, ali vjerovala sam da ćemo to zajedno riješiti. “Mama, on je moj muž. Ne mogu mu to napraviti. I nije istina da bi me ostavio bez ičega. On voli Lanu više od svega!”
“Ti si slijepa! Svi ste vi slijepe kad se zaljubite! Sjećaš li se što je tvoj otac napravio meni? Ostavio me s dvoje djece i otišao za onom iz Čapljine! Neću dozvoliti da ti prođeš isto!”
U tom trenutku ušla je Marina s tanjurom kolača. Osjetila je napetost u zraku i brzo se povukla. Mama je nastavila: “Samo napiši taj papir. Neka sve ide Lani. Ako tebi nešto bude… barem će ona biti sigurna.”
Nisam znala što da radim. Osjećala sam se kao dijete koje mora birati između roditelja. Pogledala sam kroz prozor – vani su djeca trčala po dvorištu, a Dario je nosio Lanu na ramenima, smijući se kao da nema briga na svijetu.
Te noći nisam mogla spavati. Dario je primijetio moju nervozu.
“Što ti je?” pitao je tiho dok smo ležali u mraku.
“Ništa… samo sam umorna.”
Ali znao je da lažem.
“Je li opet tvoja mama? Što sad hoće?”
Nisam mogla izdržati pa sam mu sve ispričala. Očekivala sam da će poludjeti, ali samo je šutio dugo, gledajući u strop.
“Znaš… možda bi trebali razgovarati o tome,” rekao je napokon. “Ne o testamentu, nego o svemu što nas muči. Ja nisam tvoj otac, Amra. I neću te nikad ostaviti. Ali ako ti treba sigurnost… hajde da zajedno odlučimo što je najbolje za Lanu.”
Te riječi su me slomile. Plakala sam dugo na njegovom ramenu, osjećajući istovremeno olakšanje i krivnju.
Sljedećih dana mama me svakodnevno zvala i slala poruke: “Jesi li napisala? Jesi li barem počela? Ne budi glupa!” Počela sam izbjegavati njezine pozive, ali osjećaj krivnje nije nestajao.
Jedne večeri otišla sam kod nje na kavu, nadajući se pomirenju.
“Mama, razumijem tvoje strahove. Ali ja moram vjerovati svom mužu. Ako stalno budem sumnjala u njega, nikad neću biti sretna.”
Pogledala me tužno: “Samo želim da ne patiš kao ja.” U njezinim očima vidjela sam cijeli njezin život – godine žrtve, gorčine i neostvarenih snova.
“Možda je vrijeme da prestanemo živjeti u prošlosti,” rekla sam tiho.
Nije odgovorila.
Danas, mjesec dana nakon tog rođendana, još uvijek osjećam posljedice tog razgovora. Mama mi se rijetko javlja, a Dario i ja smo počeli otvorenije razgovarati o svemu – o novcu, strahovima i budućnosti naše kćeri.
Ponekad se pitam: Je li moguće istinski vjerovati nekome nakon svega što smo prošli? Ili nas prošlost uvijek sustigne kad to najmanje očekujemo?
Što biste vi napravili na mom mjestu? Kako pronaći ravnotežu između povjerenja i opreza kad su obitelj i ljubav u pitanju?