Između Dva Doma: Kad Moje Stvari Postanu Tuđe

“Gdje je blender?” – viknula sam iz kuhinje, dok sam pokušavala napraviti doručak za Laru. Miris kave već se širio stanom, ali umjesto mirnog jutra, osjećala sam kako mi se u prsima skuplja knedla. “Mama ga je jučer uzela, rekla je da joj treba za kolače,” odgovorio je Marko, moj suprug, s blagim tonom kao da je to najnormalnija stvar na svijetu.

Stajala sam nasred kuhinje, gledajući prazno mjesto na polici. Nije to bio samo blender. Prije tjedan dana nestala je Larina jakna – “Teta Sanja je pitala može li je posuditi za svoju unuku, znaš da im nije lako.” Prije toga, nestale su moje omiljene šalice, pa dječje igračke, pa čak i naš stari usisavač. Sve pod istom izlikom: “Samo ćemo na kratko.” Ali ništa se nikad nije vratilo.

“Ivana, nemoj se ljutiti, znaš da su tvoji uvijek takvi bili,” Marko je pokušavao smiriti situaciju dok je Lara već nervozno cupkala nogama čekajući doručak. “Nije stvar u stvarima!” prasnula sam, glas mi je zadrhtao. “Stvar je u tome što se osjećam kao da moj život nije moj. Kao da sve što imam može nestati kad god netko poželi.”

Marko je slegnuo ramenima i povukao se u dnevnu sobu. Ostala sam sama s mislima i osjećajem nemoći. U mojoj obitelji uvijek je vladalo nepisano pravilo – dijelimo sve, bez pitanja. Ali sada, kad imam svoju obitelj, svoj dom, osjećam se kao gost u vlastitom životu.

Navečer sam sjela s mamom na balkon. “Mama, moram te nešto pitati… Zašto stalno uzimate naše stvari? Zar vam ne smeta što nam ništa ne ostaje?” Pogledala me iznenađeno, kao da sam joj rekla nešto potpuno nerazumno. “Ivana, pa ti znaš da mi nemamo puno. A vi imate sve novo, sve lijepo… Zar ti je teško pomoći sestri ili meni?”

Osjetila sam krivnju kako me guši. Sjećanja su navirala – djetinjstvo u malom stanu u Dubravi, dijeljenje svega sa sestrom Anom, mama koja je uvijek govorila: “Samo zajedno možemo preživjeti.” Ali sada više nisam samo kćer; sada sam i majka.

Sljedećih dana pokušavala sam ignorirati praznine po stanu. Ali svaki put kad bih otvorila ormar i vidjela praznu policu gdje su nekad stajale Larine igračke ili kad bih tražila mikser za kolače koji više nije bio tu, osjećala sam kako mi raste bijes. Jedne večeri, dok sam spremala Laru na spavanje, Ana mi je poslala poruku: “Hej, možeš li mi posuditi onaj novi usisavač? Stari mi se pokvario.” Nisam odgovorila odmah. Satima sam gledala u ekran, prstima prelazila po tipkovnici.

“Marko, što da radim? Ako kažem ne, bit ću sebična sestra. Ako kažem da, opet ću ostati bez svojih stvari.” Marko me zagrlio: “Ivana, imaš pravo na svoje granice. Nitko ti ne može zamjeriti što želiš zadržati nešto za sebe.”

Odlučila sam nazvati Anu. Glas mi je drhtao dok sam govorila: “Ana, žao mi je, ali ovaj put ne mogu posuditi usisavač. Treba mi za kuću i stvarno bih voljela da barem nešto ostane kod mene.” S druge strane tišina. Onda hladan glas: “Znači sad si bolja od nas? Sad kad imaš više?” Osjetila sam kako mi srce puca.

Sljedećih dana mama nije zvala. Ana nije slala poruke. U stanu je bilo tiho, ali ta tišina bila je teža od svih nestalih stvari. Lara me pitala: “Mama, zašto baka ne dolazi više?” Nisam znala što reći.

Jedne subote odlučila sam otići kod mame. Sjela sam za kuhinjski stol gdje smo nekad zajedno pile kavu. “Mama, nisam htjela povrijediti nikoga. Samo želim da i moj dom bude dom mojoj obitelji. Ne mogu stalno davati dok ništa ne ostaje za mene i Laru.” Mama je šutjela dugo, a onda tiho rekla: “Znaš, možda sam zaboravila kako je to imati nešto svoje. Možda smo te previše navikli da dijeliš sve… ali nisi više dijete.”

Vratila sam se kući s osjećajem olakšanja i tuge istovremeno. Neke stvari su se vratile – blender, nekoliko igračaka – ali odnos s Anom ostao je napet. Ponekad se pitam jesam li pogriješila što sam napokon rekla ‘ne’. Je li moguće sačuvati obitelj i vlastite granice?

Možda svi mi na Balkanu previše očekujemo jedni od drugih – dijelimo sve jer smo tako naučeni, ali gdje prestaje zajedništvo a počinje gubitak sebe?

Što vi mislite – gdje treba povući crtu između pomoći obitelji i zaštite vlastitog doma?